SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Ranko Papić: Recimo Gospodinu da ga ljubimo bez da koristimo riječi!

ČITANJA:

Am 9, 11-15;

Ps 85, 9.11-12.13-14;

Mt 9, 14-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«

»A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.«

»I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«

Riječ Božju tumači vlč. Ranko Papić:

Na samo pitanje „zašto?“ neki dobe novu sijedu na glavi jer bezbroj puta u danu čuju to pitanje, neki se naljute jer su umorni od objašnjavanja, a neki se samo nasmiju ili prečuju. A što je sa onima koji traže odgovor poput Ivanovih učenika: „Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?“ Što je sa onima koji očekuju ili traže odgovor na svoje pitanje? Djeca koja uče i tek izgrađuju svoja znanja, naši međusobni odnosi koji su ponekad potrebiti jasnoće odgovora na navedeno pitanje, vapaji i molitve koje upućujemo Bogu često sadrže tu težinu pitanja na koje mi sami ne nalazimo odgovora. Tako da i nije baš bezazleno pitanje. Nije lako ni onome koji pita, a niti onome od koga se očekuje odgovor. Neka nas danas ohrabri činjenica da Isus uvijek odgovara, ne zakida za odgovor, nego poučava, daje se približiti i upoznati. Samo, nemojmo njega kriviti ako nam se odgovor ne sviđa ili nam nije prihvatljiv. Do nas je.

Živimo u mesijanskim vremenima, zaručnik je već među nama. Zaboravimo na tugu, na ozbiljna i namrgođena lica, na beznađe! Kršćanin se mora životu radovati, jer život je Božji dar. Kršćanin se uvijek raduje, pa makar morao trenutno malo i trpjeti, jer zna Tko je izvor njegove nade i snage i radosti. Nije to isprazna, trenutna radost, niti radost ovisna o osjećajima i raspoloženjima. To je radost sama, Krist! Trajno prisutan i nastanjen, neovisno o bilo čemu i bilo kome osim o nama. Kršćanin koji se ne umije radovati, dokazuje da ne vjeruje u otkupljenje. A budući da mesijanska vremena nisu dovršena – zaručnik je istovremeno među nama i daleko od nas – moramo u životu ozbiljno shvaćati i sam post. Post kao djelo pokore ujedno je i djelo ljubavi, konkretan čin koji spremno poduzimamo iz ljubavi prema Njemu! Ne prema sebi jer onda bi mogli govoriti o raznim načinima i metodama dijeta. Djelo pokore i ljubavi prema Gospodinu, za obraćenje i posvećenje svih nas. Recimo Gospodinu da ga ljubimo bez da koristimo riječi!

Prispodobom o novoj odjeći, novom vinu i novim mješinama Isus naglašava da je s njime na ovaj svijet došlo nešto novo. Nije došao ukinuti Zakon, nego dopuniti ga. Ta dopuna sastoji se u slavljenju Boga u duhu i istini, u čovjekovu osobnom odnosu prema Bogu. Novost je On sam koji nam po Crkvi, po sakramentima, po naviještanju i oproštenju grijeha već stoljećima šije nova odijela te ulijeva u naše mijehove novo vino. Ispunja najdublju, često nesvjesnu želju našega srca da ćemo jednom smjeti zajedno s njime u njegovu kraljevstvu piti novo vino.

Nego, vidi li se na meni i tebi ta novost koja je Isus Krist? Ako da, budimo onda radosni!

Ako li ne, zašto?!

vlč. Ranko Papić, župnik u Novalji.