SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Marko Čolić: Potrebno je imati pouzdanja!

ČITANJA:

vl: Izr 2, 1-9;

Ps 34, 2-11;

Mt 19, 27-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar upita: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče im Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Čolić:

Za razumijevanje današnjeg Petrovog pitanja i Isusovog odgovora, dobro je znati da njihov dijalog dolazi neposredno nakon Isusovog susreta s čovjekom kojeg običavamo nazivati bogatim mladićem. Njemu je Isus bio rekao da ako želi biti savršen, treba sve podati siromasima te ga potom slijediti. Riječi koje dolaze neposredno prije Petrova dijaloga s Isusom riječi su koje Isus upućuje učenicima: „Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.“

Uši iglene vrata su grada, i to uska vrata. Deva, koja preko svojih leđa nosi teret, a koji joj prianja uz njenu lijevu i desnu stranu, kroz ta vrata ne može proći – s teretom kojeg nosi jednostavno je preširoka! Što je potrebno? Potrebno je skinuti teret s deve, prebaciti ga preko i tek potom proći kroz vrata i nadati se da teret još uvijek „čeka“ s druge strane. Radi se o jednom riziku, o nemogućnosti imanja potpune kontrole. Poziv je to i poticaj na iskazivanje povjerenja. Potrebno je imati pouzdanja.

Petar sluša ovo Isusovo tumačenje i sada uime svih učenika postavlja svoje pitanje: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“ Što Petar želi s tim pitanjem?

Čini se da, prije svega, smatra kako on i ostali učenici nisu poput bogataša koji bi bio navezan na bogatstvo koje posjeduje, pa da se od njega ne bi mogao odvojiti. Petar smatra da su on i ostali učenici iskazali ono povjerenje koje se od njih tražilo – da su skinuli terete što ih nose i prebacili ih. Da su se odvažili učiniti taj rizik.

Mislim da možemo Petru i dati za pravo. U redu, ali što onda on želi postići svojim pitanjem? Ne čini li se kao da Petar sada od Isusa traži garanciju da će ih taj teret čekati odmah iza uskih vrata odaziva na Isusov poziv kroz koja imaju proći? Koliko daleko ide zapravo njihovo povjerenje? Koliko duboko je njihovo pouzdanje?

U životu s Gospodinom Isusom bivamo vođeni kroz razna uska vrata. Potrebna je hrabrost odvažiti se na takve „prolaske“. Pa ipak, svjesni smo da to ne znači kako će naša očekivanja i potraživanja od Isusa istoga časa utihnuti. Ali tko zna, putem se možda ipak i produbi naša vjera, naše povjerenje u tog istog Isusa. A s većim pouzdanjem, možda i naša očekivanja tko zna kakve nagrade i sâma dožive preobrazbu. Možda ćemo tada biti dovoljno hrabri te uspjeti izustiti ovako nešto:

Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom, Gospodine, i to nam je dosta.

Vlč. Marko Čolić, župni vikar župe sv. Josip, Zagreb – Trešnjevka.