SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Ivica Šturlić: Isusu je stalo da nas ne zatekne nespremne

ČITANJA:

od dana: 1Kor 1, 1-9;

Ps 145, 2-7;

Mt 24, 42-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«

»Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? Blago onome sluzi što ga gospodar kada dođe nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«

»No, rekne li taj zli sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Šturlić:

Tko su učenici kojima se Isus obraća u ovom čitanju svetog Evanđelja? To smo svi mi koji smo svjesni svoje grješnosti i nestalnosti ali ujedno želimo da nas Isus pouči kako trebamo živjeti riječi Evanđelja i biti usklađeni s Njegovom voljom.

Isus nas poziva da aktivno bdijemo u svom životu, da ne budemo neaktivni kršćani, nego oni koji cijeli svoj život usmjeruju onome što je potrebno. Svaki u Crkvi treba trajno raditi svoj posao. Biti uvijek budan i uvijek spreman dočekati svoga Spasitelja kad se pojavi. Bog nam je dao različite milosti i karizme s kojima trebamo djelovati u izgradnji Crkve i boljega svijeta. On nas upozorava da moramo aktivno i trajno surađivati s primljenim darovima. Svatko je odgovoran za djelovanje s tim darovima. Zato smo dužni bdjeti nad svojim životom, dužni smo svjedočiti Božju primljenu milost, tu gdje jesmo, tu gdje živimo i radimo.

Isusu je stalo da nas ne zatekne nespremne pred svagdašnjim iskušenjima, već da nas nađe zauzete za dobrobit onih s kojima živimo za dobrobit naših dana. Stoga nas, Isus upravo u današnjoj riječi poziva da BDIJEMO, jer ne znamo kad je čas! Što je rekao apostolima kaže i svakome od nas: Bdijete! Bdij, nad darovima koje sam ti povjerio! Kao prvo darovao sam ti ŽIVOT, ovozemaljski, ali i život milosni, život opečaćen Duhom Svetim. Na tebi stoji da ga ne okaljaš – ne izbrišeš.

Nosimo njegovo ime. Mi smo kršćani. Krist nam zapravo povjerava sama sebe da budemo njegova slika i to vjerna svojom nazočnošću u Crkvi, zauzetošću i vlastitim životnim svjedočenjem. Odgovoriti na taj njegov poziv ne znači drhtati od straha, ne znači baciti se u tjeskobu. Naprotiv to je poziv na radost – radost u odgovornosti. Gospodin naime veli da nam je neizmjerno mnogo povjereno i da to valja čuvati i nad time BDJETI. Da bi čovjek bio probuđen, najprije treba vjerovati, točnije povjerovati. Imati dar vjere!

A kada vjeruje prolazi kroz mnoge životne nedaće koje prokušaju sva njegova osjetila i osiromašuju duh da bi oslobodio prostor svoje nutrine za Duh Gospodnji koji ga drži budnim za trajnu prisutnost Učitelja, Gospodina našega Isusa Krista!

Što to znači u našem svakodnevnom životu, kakav je to dobar domaćin kojeg Isus spominje i koji bdije i ne da kuće potkopati od kradljivaca? U našem svakodnevnom životu neizostavno treba biti prisutna molitva i predanje te sakramenti koje nam udjeljuje Crkva. Pravednošću i djelima milosrđa neka nam opasani budu bokovi jer tako slijedimo Kristov nauk i ne brinemo o tome kada je Gospodin odredio da naš dan bude posljednji u ovoj dolini suza, već smo uvijek spremni srcem odgovoriti: “Da, evo dolazim“ svome Gospodinu. Iznenađenja nema!

U drugom dijelu Evanđelja Isus kazuje čemu se mogu nadati oni koji misle da su na ispravnom putu, a svoje vjere i nadanja već sada ne polažu u Njegove ruke, nego žive životom protivnom Njegovom nauku. Takvi misle da je život samo jedan, ovdje i sada i da ga treba proživjeti hedonistički, ugađajući si i uživajući u razvratnostima i nečistim htjenjima, jer, tako oni misle, lako će se obratiti i da imaju vremena živjeti siromašnim, pobožnim životom vjernika.

Takvima Isus poručuje da će za njihov život zatražiti račun u dan kada se najmanje nadaju, a mjesto će im biti pored licemjera. To znači da neće više imati prilike svoja grijesima ranjena srca vidati Božjim milosrđem i ispirati suzama okajnicama. Zato braćo i sestre, bdijmo i budni budimo!