SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Davor Šumandl: Dane su nam kušnje kako bi naša vjera prokušanošću rađala postojanost!

ČITANJA:

Dj 2, 14.22-23;

Ps 16, 1-2a.5-11;

1Pt 1, 17-21;

Lk 24, 13-35

Tekst evanđelja:

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori:

»Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Božju tumači vlč. Davor Šumandl:

Dragi slušatelji pozdravljam vas u Gospodinu!

„Ostani s nama Gospodine!“ – prekrasno je vidjeti Gospodina na djelu, kad se očituje, kad usliši naše molitve, kad podari mir našim srcima, spokoj našim dušama. Poželimo da taj moment, taj osjećaj potraje što dulje. Naše tijelo, naše emocije uživaju u Gospodinovoj priustnosti. Željeli bismo da potraje i zato molimo Gospodina da ostane s nama, da bude uz nas.

Je li Gospodin uvijek uz nas? Nekad osjećamo da je stvarno negdje otišao, osjećamo se sami i napušteni od Gospodina. Strah i tjeskoba obuzimaju naša srca. Zar je moguće da nas Gospodin napusti? Zar je moguće da ode od nas? Iako postoji vrijeme kada osjećamo da Bog nije blizu, on je uvijek tu, pazi na nas. Dane su nam mnoge kušnje nebi li naša vjera prokušanošću rađala postojanost. Kako često želimo izbjeći kušnje, teške su nam i naporne.

Slušamo danas o dvojici učenika koji susreću Isusa. Bili su očarani i zaneseni njegovim naukom, te su ga za javnog djelovanja slijedili. Očekivali su Mesiju, velikog Učitelja, očekivali su Kralja! To su i dobili! Međutim, suprotno učekivanjima, Isus nije bio zemaljski spasitelj, niti kralj, niti samo zemaljski učitelj.

Židovski se narod u Isusovo vrijeme nalazi pod okupacijom Rima, vlasti koja im je nametnuta, vojske koja ih ne poštiva. U takvoj situaciji očekivali su nekoga tko će skinuti to breme, osloboditi ih, te postati politički i ekonomski vođa, a sve ostalo će se vratiti na staro. Gledajući njih tada, kao da gledam naše društvo, nas koji sada živimo. U iščekivanju završetka svake kušnje, razmišljamo kada će se sve vratiti na staro. Isus je rekao da sve čini novo! Sve obnavalja. Mi kao da nismo spremni biti obnovljeni snagom Isusa Krista, već želimo ostati

u našoj naučenoj sigurnosti, gdje dobro baratamo svojom svakodnevicom. Vratiti se na staro podrazumijeva uvijek iznova obući starog čovjeka. Ne dozvoljavamo Isusu da nas mijenja, ne prihvaćamo put obraćenja. Pozvani smo ovaj svijet mijenjati tako da prvo mijenjamo sebe. Odlučimo već danas učiniti ovaj svijet drugačijim i ne vraćajmo se na staro, već usmjernimo pogled prema novim mogućnositma koje nam Bog daje. Otvara nam nova vrata!

Koliko smo često gledali Isusa u euharistiji, a nismo ga prepoznavali. No, kada nam je euharistija bila onemogućena, spoznali smo koliko smo bili manjkavi. Hoće li i nakon ove kušnje Isus svojim kršćanima biti nepoznat u euharistiji?

Gospodine, obnovi naša srca, ozdravi sljepoću naše duše da te možemo gledati i prepoznati u svim prilikama života, te ne dopusti da te zanemarujemo i ne prepoznajemo u daru euharistije. Neka vam je blagoslovlenja nedjelja. Bog bio s vama! Amen.

Vlč. Davor Šumandl, župnik Župe bl. Alojzije Stepinac u Korpivnici i bolnički dušobrižnik u koprivničkoj OB Dr. Tomislav Bardek.