SVAKODNEVNO U 7:45 O. Zdravko Tuba: Jesmo li Boga stavili na čekanje dok ne riješimo sve poslove?

ČITANJA:

Iz 56, 1.6-7;

Ps 67, 2-3.5-6.8;

Rim 11, 13-15.29-32;

Mt 15, 21-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Riječ Božju tumači o. Zdravko Tuba:

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Biti na čekanju… kada čujemo ove riječi priznat ćemo da u većini ljudi pobudi negativno raspoloženje, tmuran osjećaj u nutrini duše. Ili kad s nekim razgovaramo, a on se javi novom pozivu slušamo: „Vaš poziv je na čekanju. Hvala vam na strpljenju.” Mogli bismo nabrajati ovakve situacije koje izviru iz naših svakodnevnih događaja, susreta, poslova. Nemalo puta nalazimo se u situaciji da netko drugi dobije prednosti, a mi ostanemo sa strane „stavljeni smo na čekanje”. Biti na čekanju gotovo je frustrirajuće, posebno kada nam se žuri i kada želimo riješiti ono što je nama važno i bitno.

Možemo li u ovakvim situacijama umjesto čekanja staviti riječ iščekivanje? Stilski vjerojatno i ne jer riječi sadrže različita značenja, ali što se događa kada promijenimo svoj nutarnji stav i pokušamo živjeti kao da iščekujemo umjesto čekamo. Iščekujem trenutak kada ću moći razgovarati sa svojim prijateljem, kada ću imati priliku riješiti problem jer možda neće sve biti kako sam zamislio ali će biti dobro za mene… i tako možemo nizati situacije.

A što je s čekanjem kada je u pitanju naš odnos s Bogom, ili iščekivanju? Jesmo li Boga stavili na čekanje dok ne riješimo sve poslove, dok ne popijemo kavu s prijateljem, dok… ili naša duša treperi iščekujući susret, razgovor, blizinu s Bogom Ocem, onim koji ju je stvorio? Možemo li se pitati je li Bog ženu stavio na čekanje, ili u njezinu liku svakoga od nas? Želi li nam možda ukazati na vlastite postupke koji često nisu veliki ali su suptilni i grešni, daleko od Njegova nauka.

Prisjetimo se situacija u kojima se Isus nalazio s farizejima koji su redovito kritizirali svaki Njegov postupak i postupak njegovih učenika. Ovaj put su se dohvatili pitanja zašto učenici ne umivaju ruke prije jela. I Isus ih je, bez i malo ustručavanja, nazvao licemjerima ‘pogađajući’ ih riječima proroka Izaije: „Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.” (Izaija 29,13)

U ženi Kanaanki utjelovljuje se patnja svih samohranih majki, njihove strepnje i boli, njihovi strahovi i neizvjesnost u odnosu na vlastito dijete i njegovu sadašnjost i budućnost. Ona ne prestaje vikati, vapiti, tražiti pomoć. Ona se ne miri sa situacijom čekanja koja donosi negativne osjećaje i težinu u nutrini. Ona pokušava pronaći što joj je potrebno, aktivna je i u traženju osluškuje svaku Isusovu riječ.

Kolike su danas majke i supruge ucviljene zbog patnje svojih najbližih, djece zbog ovisnosti, alkohola, droge, propasti u životu, zbog krajnje životne izgubljenosti. Njihova je patnja nemjerljiva. Žena Kanaanka stoji pred nama kao uzor svih majki koje ne znaju kako dalje u životu sa svojom djecom, kako ih odgojiti, kako ih izvesti na životni put, unatoč svim nastojanjima i mukama. Ona je majka koja pokazuje kako se u svakoj nevolji treba uteći Isusu, ne odustajati. A Isus? Može li On ne pomoći, ne uslišati, posebno kada ga zamolimo po Njegovoj i našoj Majci Mariji. Molimo ga, dođimo mu, po Majci koja nikada ne ostavlja svoju djecu i koja se za nas neizmjerno zauzima, i više nego to može zemaljska majka.

Isusovo djelo uslišanja molitve žene samo nam pokazuje koliko je naš Bog blizi Bog, koliko nas nije stavio na čekanje, koliko ga raduje naše iščekivanje svakoga susreta s njim, naš hod prema njemu u kojem nema zaustavljanja i čekanja, naša ljubav prema Njemu koja ga nikada i ni pred kim ne stavlja na čekanje. Naš se Bog brine za svakoga od nas, dođimo mu po Ženi, Njegovoj i našoj Majci koja nas neizmjerno zagovara i brine se za nas.

Blagoslovljen ti dragi slušatelju novi susret s Bogom živim! Mir i dobro!

O. Zdravko Tuba, župnik Župe Uznesenja BDM u Molvama. Foto: Župa Molve