SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Mislav Lukačević: Isus poziva da ga upoznamo cijelim svojim bićem i da mu postanemo što sličniji

ČITANJA:

Dj 11, 1-18;

Ps 42, 2-3; 43, 3.4;

Iv 10, 11-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik — koji nije pastir i nije vlasnik ovaca — kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Mir vam i dobro, draga braćo i sestre! Svima nam je poznato da voće ili povrće koje kupimo u trgovini ili na tržnici moramo oprati. Jer nikada ne znamo gdje je sve bilo, kroz čije je ruke prošlo, je li bilo na čistom tlu ili prljavom itd. Mi pustimo mlaz vode kako bismo sve oprali, i čisto je. Ne čini li to i riječ Božja s nama? Ne mijenja li i nas barem malo riječ koju čitamo? Tako da kao djeca Božja ili kao ovce Dobroga pastira možemo Bogu zahvaliti što nam je dao izvor vode, da se nekada malo očistimo.

Kao što voda ne mijenja ono što pere, tako i riječ Božja ne mijenja ono što mi jesmo. Tek stalnim pranjem i čitanjem Božje riječi mi postajemo sjajniji. Poznata vam je slika Isusa kao Pastira i nas kao ovaca. Ova slika je poznata i mojim malim prvopričesnicima, makar oni nikada nisu vidjeli pastira.

Mi koji se zovemo kršćani svjesni smo da smo Božji, da nismo samo svoji, nego da imamo svoj izvor u Bogu i da se Njemu vraćamo. Jasno nam je da Isus nije najamnik nego da je pravi čuvar, i doslovno kao čuvar on ide do kraja umrijeti za svoje, platiti ono što smo mi bili dužni, nadoknaditi ono što smo mi učinili svojim grijesima. On kao pastir ne odustaje od nas! Tako da za Isusa možemo s sigurnošću reći da je vjeran. Vjeran je do kraja.

Isus jasno kaže: „Ja poznajem svoje.“ On poznaje mene, Mislava. On poznaje tebe, Ivana, Marka, Suzanu, Jelenu, Vedrana, Damira itd. On svoje poznaje do kraja i ja pred Njim nemamo što skrivati. No, pitanje je koliko mi poznajemo Njega? On, naime, u današnjem evanđelju kaže: „I mene poznaju moje.“ Zaista, lagao bih kad bih rekao da ga poznajem kao što on mene poznaje. Zaista, lagao bih kad bih rekao da ga ljubim i približno koliko On mene ljubi. U evanđelju nas Isus poziva da ga upoznamo; ne samo molitvom, čitanjem Pisma, razmišljanjem, nego cijelim svojim bićem. Da ga upoznamo tako da postanemo sve sličniji njemu.

A taj Njegov poziv, te Njegove riječi bole, i to jako bole. Kako da budem osoba koja će nepravdu prešutjeti? Kako da budem osoba koja će oprostiti? Kako reći: „Oprosti!“ ili tražiti oproštenje kad znaš da si u pravu? Kako ću oprostiti nepravdu? Stat ću ovdje samo na praštanju, jer i to je preteško za nas. Isus me ne zove da čitam o njemu pa da ga tako upoznam, nego me poziva da ga uistinu UPOZNAM, da postanem kao On. U suprotnom sam u opasnosti da vrlo lako postanem ovca koju će najamnik okrenuti u jarca. Jer ako ne poznajem pastira, onda sam bliži da upoznam najamnika, đavla, koji mi se nudi kao nešto lijepo, kao sjajno svijetlo koje odvraća od Pastira, od Isusa.

Čovječe, trgni se i upoznaj pastira da ne bi postao ovca koja se nije izgubila, nego je svojevoljno otišla od stada. Ovca koja nije poznavala Pastira, ali se dala zavesti od strane najamnika, koji će joj dati sve da je dovede k sebi, obećati „brda i doline“ da se odvoji od stada, od Crkve, pa da mu kasnije plati do posljednjega novčića. Pod „novčićem“ mislim na odvojenost od Boga, mislim na pakao. Isus neće dopustiti da padnem u ruke najamnika ili u zube vuka, samo se ja za to mogu opredijeliti, samo ja mogu željeti ići za onim što želim.

Pazite da ovdje ne postanete najamnici vi sami sebi, tj. ovce koje su sami sebi i pastiri. Ovca koja ne treba pastira isto lako upada u ruke najamnika i vuka. Brate i sestro, nema drugoga (dobrog) pastira osim Isusa. Sve ostalo su najamnici. Ne budimo ludi da ostavimo Pastira radi bilo čega. Tko će nam davati hranu da živimo? Čiji ćemo glas pratiti? Tko će nas utješiti kad smo sami?

On će nam sve dati – i više nego što možemo zamisliti. No, ne onako kako ja ili vi želimo, nego kako On zna da je dobro. Isus nas je na križu zaštitio, Isus nas i danas u životu nastavlja štititi. Pa, ne budimo onda ludi da napustimo jedinu sigurnu zaštitu, jer ćemo tako sigurno propasti. Radije ćemo biti košute koje žude za izvor-vodom, nego da idemo na prvu pokvarenu baru koji nam se nudi. Ostanimo s Isusom i u stadu, tj. s Crkvom, jer bez Crkve tražiš pastira izvan stada. U Crkvi, u zajednici UPOZNAJMO Isusa. Amen.

fra Mislav Lukačević