SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Darijo Džigumović: Pođimo u Isusovu školu razumijevanja i ljubavi

ČITANJA:

1Kr 19, 9a.11-16;

Ps 27, 7-9.13-14;

Mt 5, 27-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.«

Riječ Božju tumači fra Darijo Džigumović:

Isus u današnjem Evanđelju usavršava šestu Božju zapovijed. Kao što bi mnogi željeli da je nema i ponašaju se kao da uopće Bog ne postoji i njegove zapovijedi, tako ima i onih koji bi htjeli biti Isusovi, a u isto mu vrijeme zamjeraju što traži toliku čistoću srca, duše i tijela i tako svojim životom dokazuju da ne vjeruju u njega, niti u njegovo Evanđelje spasenja.

Ustvari ne treba imati mnogo Božjeg duha da uvidimo kako Isusov zahtjev čistoće duše, srca i tijela posve odgovara cjelokupnom Božjem planu stvaranja i čovjekova otkupljenja. S prvog je stanovišta odmah jasno kako je ovim usavršavanjem šeste Božje zapovijedi Gospodin Isus u tom pogledu posve izjednačio muža i ženu.

Božja zapovijed jednako je vrijedila za muško i žensko: »Ne čini preljuba!« (Mt 5,27), ali su pismoznanci davali daleko veću slobodu muževima nego ženama koji su čak mogli s otpusnicom otpustiti svoje žene (usp. Mt 5,31).

Krist spašava ljudsko dostojanstvo time što upravo muškima zabranjuje tjelesnu hotimičnu požudu u srcu koja se ispoljava požudnim pogledom i vodi u grijeh.

»A ja vam kažem – govori Isus – da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub.«

Svakoga pamet uči da je važnije i lakše liječiti uzrok nego posljedicu bolesti pa stoga Isus traži čisto srce, »jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To (sve) ukalja čovjeka.« (Mt 15,19-20).

Zato je svijet prepun svih tih zala, jer ljudi ne slušaju Krista i njegovo Evanđelje i ne žive po Božjim zapovijedima.

Isus u ovome odsječku kritizira postojeće stanje u ondašnjem židovstvu. To bijaše patrijarhalno društvo u kome žene bijahu bez ikakvih prava. Muškarac je prema vlastitu nahođenju imao pravo otpustiti ženu iz braka, pa čak i s najbanalnijih razloga. Isus vraća dostojanstvo svakoj osobi, napose onoj pogaženoj, poniženoj, onima koji su izloženi samovolji svojih bračnih partnera. On postaje zaštitnikom braka, žene, zaštitnikom zdrave spolnosti. On je uzor čiste i prave ljubavi prema svakome čovjeku i zato treba poći u njegovu školu razumijevanja i ljubavi.

Treba pak i krajnje ozbiljno prihvatiti Isusove riječi o samosakaćenju. Iskopati oči, odsjeći ruke, udove, odstraniti one udove koji čovjeka navode na grijeh, požudu. U blaženstvima pak Isus govori o onima koji su čista srca. Takvi Boga gledaju. Nepomućena pogleda, lišena svakoga egoizma, požude, strasti. Imati osjećaje Isusa Krista u sebi! On kao da nam veli: Kao da želi reći: Prestani biti pohotnik u srcu, koji požudno vreba na bližnjega, na kraju ubijajući samoga sebe, razarajući svoju egzistenciju, umirući od svoje požude. Tek kad se sa sobom izmiriš, prestaje biti problem ono što te muči. Mudrost je to svih velikih umnih i mudrih ljudi koji su ovladali sobom i svojim strastima.

fra Darijo Džigumović