SVAKODNEVNO U 7:45 Don Marko Medo: Tko se otvara Bogu postaje Božji prozor u svijet čovjeka

ČITANJA:

Dj 17, 15.22 – 18,1;

Ps 148, 1-2.11-14;

Iv 16,12-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on — Duh Istine — upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i — navješćivat će vama.«

Riječ Božju tumači don Marko Medo:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji Katoličkog radija!

“Duh Istine upućivat će vas u svu istinu!”

Prije nego je napustio ovaj svijet, Isus je pretkazao svojim učenicima opasnost, pogibelj, umora, straha i navike: sve je to agonija, smrtna borba vjere. Ali reče: „Poslat ću vam Duha Svetoga. On će vas upućivati u svu istinu, on će vam dati snagu, hrabrost, oduševljenje!“ Isusova Crkva nastavlja svoje poslanje sve do svršetka svijeta. Isusove riječi su jasne: „Pođite dakle i propovijedajte Evanđelje… Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (usp. Mt 28,20). Ako se nastavlja poslanje Crkve, nastavljaju se i Isusova obećanja. Isus obećava apostolima Duha Istine koji će ih upućivati u svu istinu. Obećava im novi život – život po Duhu Svetom. Mnogi nisu nikada otvorili vrata Kristu, pa stoga nisu nikada ni osjetili što je to novi život u Kristu. Bog se, naime, upoznaje živeći Njegovim životom: to je jedini put dolaska do iskustva Boga.

Ali što je taj novi život? Dopustimo da nam Biblija odgovori na to pitanje. Biblijska pripovijest o Kuli babilonskoj predstavlja nam svijet bez Duhova: svijet u kojem se možemo prepoznati i mi danas. Autor teksta pripada narodu kojeg je Bog oblikovao svojim strpljenjem kako bi pripremio svijet za susret s Kristom. Što autor traži? Kakav odgovor? On promatra ratove, podjele, suprotnosti među narodima. Pita se: zašto? I danas aktualno pitanje! I odgovara: podijeljeno društvo, izmučeno i zbunjeno društvo, društvo je koje je odbacilo Boga. U ovome je sva poruka. Pripovijest o Kuli babilonskoj samo je slika, metafora, za postavljanje problema i davanje odgovora: bez Boga se više ne razumijemo; bez Boga je otvoren put mržnji; bez Boga nema bratstva, bez Boga nema istine.

Apostoli kad su primili Duha Svetoga najednom osjećaju promjenu. Što se događa? Prije su apostoli bili zatvoreni, a sada izlaze na otvoreno. Shvaćaju da Božji darovi ne mogu ostati skriveni: Bog, naime, poziva kako bi poslao! Božja granica prolazi njihovim osobnostima! Sve se izokreće, sve se mijenja: uistinu započinje jedan novi život. Tko se otvara Bogu, postaje užaren poput metala koji u dodiru s plamenom zadobiva iste osobine plamena. Tko se otvara Bogu, zadobiva Božje crte: postaje Božji prozor otvoren u svijet čovjeka: to je predivno iskustvo! Apostoli osjećaju da je Krist živ i u njima prisutan. Kako se život mijenja s Bogom koji je blizak!

Apostoli imaju hrabrosti govoriti istinu koju im je donio Isus: govore o Njemu, govore o grijehu, oproštenju, životu vječnom: bez imalo straha! Apostoli imaju snage vidjeti u svom životu novost koju je donio Isus: jer uskrslog Isusa ne možemo pokazati svijetu…, ali možemo pokazati svoje siromaštvo radi Kraljevstva nebeskog…, možemo pokazati autentičnost našeg života…, možemo dati svoje svjedočanstvo… Sve je ovo svjedočenje.

Možemo li i mi imati ovakvo iskustvo? Svakako! Duh Istine daje nam hrabrost da odbacimo masku straha i započnemo govoriti o Bogu. Duh Istine pomaže nam da spoznamo povijest vjere koja ispunjava naš um, srce i riječ do te mjere da osjećamo potrebu govoriti o Bogu. „Jao meni ako evanđelja ne navješćujem“ (1 Kor 9,16): rekao je jednom sveti Pavao. „Od kada sam shvatio da Bog postoji ne mogu činiti ništa manje nego za Njega živjeti“: uskliknuo je Charles de Foucauld, obraćenik iz 19.st.

Dakle, odbacimo sve naše sigurnosti i preuzetna nadanja. Uđimo u blagovaonicu (dvoranu Posljednje večere) poniznosti i zajedno s Marijom iščekujmo ispunjenje Isusovog obećanja. Crkva je narod praznih ruku, ali uzdignutih prema nebu u iščekivanju Duha Svetoga: mi smo ništa, ali Bog je s nama: s našim ništa!

Prisjetimo se ovog oštrog zapažanja kardinala J. Ratzingera: „Kršćanstvo bi bilo mrtvo već u povojima, kolijevci, da se apostoli nisu, poslušavši Kristovu zapovijed o naviještanju evanđelja po svem svijetu, odmah ujedinili u zbor, skupštinu, zajednicu, kako bi razradili birane pastoralne planove!“ Snaga Crkve nisu ljudi i projekti, već je to dar Duha Svetoga – Duh Istine koji ih upućuje u svu istinu. Amen.

Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo.