NEDJELJOM U 16:30 Bog se ne nameće, On želi da ga tražimo

ČITANJA:

Dj 6,1-7;

Ps 33,1-2.4-5.18-19;

1Pt 2,4-9;

Iv 14,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači s. Gita Klobučar, članica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa:

Isus nas poziva riječima: „Uzet ću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“ U središtu vjere stoji Očeva kuća, prostor u kojem prebiva Onaj koji nas želi i koji nas ne može zamisliti bez sebe. Iz te blizine izvire izvor koji pokreće povijest spasenja i dotiče naše živote. Kada se pitamo kako se dolazi do tog mjesta, Isus jednostavno odgovara: „Ja sam Put.“ Njegov život postaje naš putokaz — hoditi njegovim koracima, birati ono što je on birao, ljubiti onako kako je on ljubio. To je put prve zajednice, put služenja, brige za najslabije i put na kojem se ljubav ne traži u teoriji, nego u odnosima.

Isus je i Istina — ne pojam, nego osoba. U njemu se otkriva lice Boga koji ljubi i lice čovjeka pozvanog tu ljubav utjeloviti. Njegove riječi i djela razbijaju naše tvrde oklope i unose svjetlo ondje gdje smo navikli na tamu.

On je i Život — dar koji nadilazi svako objašnjenje. Živimo u onoj mjeri u kojoj evanđelje prožima našu svakodnevicu, jer se čovjek do kraja razumije tek u svjetlu Boga koji daje život vječni.

Isusova tuga pred Filipovom molbom otkriva i našu vlastitu sljepoću: možemo biti blizu, a ipak ga ne prepoznati. No u slušanju evanđelja njegov se lik polako utiskuje u našu dušu.

Očeva skrivenost je dar. Skrivenost nas poziva na put otkrivanja, a to je put slobode. Ljubiti možemo samo u slobodi. Bog se ne nameće; želi da ga tražimo kao djeca koja ljube, a ne kao robovi koji se boje. Možda je zato pravo pitanje ne gdje se Bog skriva, nego jesam li spreman otvoriti prostor u kojem će njegova prisutnost postati prepoznatljiva u mom životu.