SVAKODNEVNO U 7:45 Don Marko Medo: Ako nam nedostaje hrabrost u vjeri onda smo siromašni Duhom Svetim

ČITANJA:

Dj 16, 11-15;

Ps 149, 1-6a.9b;

Iv 15, 26 – 16, 4a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca — Duh Istine koji od Oca izlazi — on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.«

Riječ Božju tumači don Marko Medo:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji Katoličkog radija!

“Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene”.

A. Solženjicin je rekao: „ Zaboravili smo Boga: ovo je stvarno zlo; ostalo je samo posljedica.“ Kolike li istine! Čini se da je današnje društvo zaboravilo Boga! U ovome je korijen današnjih zala. No i nama kršćanima se dogodilo nešto slično. Naime, kršćanima često nedostaje gorljivost, vedrina, radost vjerovanja, radost u obavljanju posla, radost iščekivanja. Zašto? I mi bolujemo od zaborava: zaboravili smo Duha Svetoga, jer nismo u potpunosti povjerovali u Isusove riječi. A svaki nedostatak vjere je prostor zabranjen Bogu, dakle užasna usamljenost.

Krist je trpio u Jeruzalemu, Njegov život je bio samo početak jedne avanture koja će se nastaviti u kršćanima, tj. Crkvi. Isto je tako istina da se Učitelj na Posljednjoj večeri požurio da bi točno objasnio apostolima (i nama) kakva će biti njegova budućnost: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.“ (Iv 15,18) „Ako su mene progonili, i vas će progoniti.“ (Iv 15,20) Ove su riječi toliko jasne da oduzimaju bilo kakav razlog za čuđenje ili tjeskobu pred progonima. Progoni su predskazani! Dakle, progoni su dokaz vjerodostojnosti i autentičnosti Crkve. Je li Papa progonjen? Ništa čudno i, iznad svega, ništa strašno.

Isus nastavlja: „I ja ću moliti Oca i On će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Duha Istine kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje.“ (Iv 14,16-17) „A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.“ (Iv 15,26-27)

Isus nastavlja: “Izopćivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu“ (Iv 16, 2). Apostoli su iskusili istinitost ovog Isusovog obećanja tijekom cijelog njihovog života, sve do mučeništva! Što se dogodilo u njihovim životima? Prije svega prijelaz od straha do hrabrosti. Neuki i bojažljivi ljudi, zatvoreni u dvorani Posljednje večere, otvoreno su govorili o Uskrslom Kristu, o grijehu, o potrebi obraćenja za sve, o riziku u koji čovjek ulazi kada odbacuje Božje spasenje.

Zamislite koliko nam je danas potrebna hrabrost! Kršćani su se sami zatvorili u katakombe: zbog straha! Kršćani se, čini se, guše u službenom poganstvu ili su rezignirani i pomireni sa sudbinom da žive u sjeni, sretni što ih nitko ne primjećuje. Danas jedan „nedjeljni kršćanin“ vrlo rijetko osjeća dužnost da donosi Božju vijest! Danas jedan kršćanin vrlo rijetko ima hrabrosti svjedočiti besmrtnost, nezaposlen i uronjen u nepostojanost običaja, opću ništavnost i lakoumnost života.

Mirimo se sa sudbinom i često prilagođavamo društvenom zlu, umjesto da se obratimo na novost života u Kristu. I mogao bih nastaviti: no ovo je dovoljno da bih pokazao koliko smo daleko od Kristova duha. Ako nam nedostaje hrabrost u vjeri… onda smo siromašni Duhom Svetim, dakle siromašni smo vjerom u Krista. No, apostoli ne samo da su pronašli hrabrost govoriti, već su pronašli i snagu svjedočenja Evanđelja. Što je svjedočenje? To je pokazivanje nečega što je nevidljivo gestama koje su vidljive. Uskrslog Krista ne vidimo, ali vidimo mladića koji napušta zavidno bogatstvo i osiromašuje sam sebe: vidi se i potiče na razmišljanje.

Evo svjedočanstva! Uskrsli Krist se ne vidi, ali se vidi obitelj koja moli, radi, oprašta, ne umuje, priskače u pomoć bližnjima: vidi se i potiče na razmišljanje. Uskrsli Krist se ne vidi, no apostoli koji su se raspršili po čitavom svijetu, koji su se suočavali s premlaćivanjem, poniženjima i udarcima… i bili su „radosni jer su mogli nešto pretrpjeti za ime Isusovo“ … to se vidjelo i poticalo je na razmišljanje. Isto bismo mogli reći i za sve svete i za sve one koji nisu službeno kršćani. Evo svjedočanstva: snaga da učinimo vidljivim ono što je nevidljivo.

Govoreći o Mojsiju Biblija piše: Činilo se da vidi Nevidljivoga! (usp. Heb 11,27) Kakva lijepa pohvala! Najljepša pohvala koja se može dati vjerniku. Isuse, daruj nam Duha Svetoga – Duha branitelja koji će nas osloboditi od straha, preobraziti naš život u svjedočenje Tvoga života! „Neka vas Duh Sveti vodi do cjelovite istine. Olako zaboravljamo istinu, osobito istinu koja obvezuje, istinu koja dovodi u krizu, istinu koja rasvjetljuje našu zloću.

„Bez Duha Svetoga, Bog je dalek, Krist ostaje u prošlosti, Evanđelje je mrtvo slovo na papiru, Crkva je obična organizacija, vlast je prevlast, misije propaganda, obred sjeća, a kršćansko djelovanje moral robova. Ali u Duhu Svetom svemir se podiže i stenje u porođajnim bolima, Uskrsli Krist je prisutan, Evanđelje je živa snaga, Crkva je trojstvena zajednica, vlast slobodno služenje, misije Pedesetnica…“ (Ignacije od Latakije).

Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo.