SVAKODNEVNO U 7:30 Žrtva i sebedarje

ČITANJA:

Dj 13,13-25;

Ps 89,2-3.21-22.25.27;

Iv 13,16-20

Tekst evanđelja:

Pošto Isus opra noge učenicima, reče im: »Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!« »Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali – neka se ispuni Pismo:

Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže. Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Hrvoje Poljak:

Dragi slušatelji HKR-a, danas razmišljamo o nečemu prevažnom za naš život, o svrsi i cilju našeg života, a to je ljubav Božja, prava, istinska ljubav. Današnja nas čitanja uvode u ispravan odnos prema Bogu i jednih prema drugima. Danas nas Bog upućuje da je sve u ljubavi.

Pripjevni psalam kaže: „O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.“

Isus nam danas pokazuje što je ljubav i upućuje nas da slijedimo Njega u primjeru te ljubavi: „Pošto Isus opra noge učenicima, reče im: Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako činili!“

Današnje evanđeosko čitanje stavlja nas u događaj kad je Isus na Veliki četvrtak svojim učenicima oprao noge, i tako nama pokazao primjer. Isus nam pokazuje da je prava ljubav usko vezana sa žrtvom i sebedarjem.

Znamo da je sva njegova žrtva koja slijedi nakon Posljednje večere zapravo Njegovo potpuno darivanje sebe nama, a to se ostvaruje na svakoj svetoj misi u cijelome našemu životu. Zato nas ovaj događaj uvodi u Euharistiju kao vrhunac Božjeg davanja. Bog daje cijeloga sebe nama jer nas ljubi.

To je prvi poziv svakoga kršćanina – da budemo „to sebedarje“ u ovome svijetu, a to je: prava ljubav među nama. Ako naša molitva i naš vjernički život ne vodi do ljubavi o kojoj nam Krist govori, onda ćemo kao kršćani biti malo prepoznatljivi. Pa i sam Isus nam u Evanđelju kaže: „prepoznat će vas po ljubavi.“

Piše sv. Pavao u hvalospjevu ljubavi: „Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči“ (1 Kor 13, 1). Ako u meni nema želje da primim od Boga dar ljubavi: da se darujem, da se žrtvujem za dobro drugoga, onda ljubav ostaje samo na riječima.

Danas Isus stavlja naglasak na ljubav. Zašto je potrebno sebedarje, zašto se traži žrtva za drugoga? Isus nas je ljubio do kraja da bi nas doveo do vječne sreće i da bi nam pokazao put da Ga nasljedujemo u ljubavi i u žrtvi. Žrtva dragovoljna, prikazana Bogu, vodi drugoga do vječne sreće, do spasenja, do prihvaćanja Boga, i zato ona – žrtva – postaje vrijedna.

Ljudi se oduvijek daruju i žrtvuju za užitke i za zemaljske probitke, za taštu slavu, ali to nije ljubav, to je darivanje iz koristi. Ljubav je bezuvjetno darivanje za spasenje drugih, za spasenje i dobro čovjeka.

Nakon što je Isus učenicima oprao noge, kaže: „Primjer sam vam dao i vi činite kao što ja vama učinih.“ (Iv 13, 12-15)

Dakle, Isus nas uči da je ljubav služenje, ljubav je darivanje sebe kroz služenje, a takva ljubav usko je povezana sa spasenjem.

Bog nam također danas poručuje da je vjerodostojna ljubav zapravo sreća, put sreće u ovome svijetu egoizma. Ono srce koje prima Božju ljubav i ono srce koje ljubi i koje se daruje Bogu i čovjeku jest sretno srce. Nesretan čovjek može biti samo onaj koji je zatajio u ljubavi, onaj koji se ne zna darivati za drugoga.

I sjetimo se, mi kršćani slijedimo Onoga koji je čovjek boli, Bogočovjeka koji je podnio Žrtvu iz ljubavi, njegovi smo učenici, ne samo mi svećenici nego i svi vjernici, i ništa nije logičnije od toga da ponekad trpiš jer sudjeluješ u žrtvi s Bogom, sudjeluješ u daru služenja, u pothvatu Božjeg spasenja, koja se odvija u žrtvi i ljubavi.