SVAKODNEVNO U 7:30 Život se čuva živeći logiku kraljevstva

ČITANJA:

2Iv 4-9;

Ps 119,1-2.10-11.17-18;

Lk 17,26-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojini učenicima: »Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«

»U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«

»Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović, gvardijan samostana sv. Frane i rektor Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku:

Isus nam danas progovara o budućnosti donoseći nam primjere koji su se našli na životnoj prekretnici. On dotiče „sada i ovdje“, trenutak u kojemu živimo. Pomalo je teško slušati Gospodinove govore o svršetku svijeta jer shvaćamo da vrijeme za koje mislimo da ga imamo zapravo ga nemamo. Ne znamo što će nam u životu biti posljednje i koji je naš posljednji dan.

Povijesni događaji i činjenice potvrđuju nam kratkotrajnost naših kamenih građevina, carstava i kraljevstava te nas potiču na razmišljanje o kratkotrajnosti našega ljudskog života. Svako kraljevstvo utemeljeno samo na ljudskoj snazi kratkoga je vijeka. Svaki život koji se živi da bi se živio, da bi se životarilo, neće i ne može donijeti plodove. Prema tome, svaka civilizacija, svaka kultura u sebi je propadljiva ukoliko se ne osloni na Boga, ukoliko živi poradi vlastitoga probitka, da bi se druge sebi podložilo, da bi se zadovoljilo svoje sebične ciljeve. Kada se živi i vlada kao da Boga nema, kada se čovjek postavi na mjesto Boga ili iznad njega, tada sve kreće naopako; tada nema blagoslova potrebnoga za osobni i zajednički život.

Današnje evanđelje podsjeća nas da se život čuva živeći logiku kraljevstva ovdje na zemlji kojom hodimo kao hodočasnici, prolaznici i stranci, koja nije naše konačno prebivalište iako bismo to sami nekada htjeli. Nemoguće nam je otrgnuti se od misli da ne pripadamo zemlji. Stoga pokušavamo spasiti život na razno razne načine, a u sebi postajemo kontradiktorni: produžujemo život, a potpomažemo smrt uime nekoga spasenja tijela. Ljudski život, moj život je vrijedan; on je besplatan dar koji sam dobio. Istina, treba ga čuvati. Netko će reći da treba uživati u životu. Da, ali čuvati ga dajući se za drugoga. Da bismo znali darovati se drugima, potrebno je doći načisto sa samim sobom. To kod obraćenja znači: je li ti dana milost bijega od jednoga – grešnoga – života, idi i ne osvrći se; počni živjeti novim životom da te prošlost ne zatekne nespremnim pa te opet ne uništi.

Isus nam pomaže shvatiti da „svi događaji u povijesti imaju zadaću razjasniti u čemu se sastoji ono najbitnije“ (Guardini) i za nj se odlučiti; da naše odluke, da naše da ili ne postaju sve temeljnijima.

U danima koji su pred nama pitajmo se koliko smo se od Boga udaljili svojim vlastitim odlukama. Dopustimo da nas Bog pronađe; otkrijmo se njegovu pogledu u svoj svojoj bijedi i ogoljenosti, da nam dade novi život. A mi, okrjepljeni, njegovom pomoću odgovorimo na njegov poziv i nasljedujemo ga u onomu što je on činio. To je zadatak Crkve, to je naš zadatak! Znajmo prepoznati malene pokraj sebe, u svojoj blizini i donesimo Boga svijetu koji sve više živi kao da Boga nema. Dopustimo mu da povije naše rane da bismo mi povijali rane ranjenoga svijeta.