SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Vinko Cvijin: Pouzdajemo li se u živoga Boga koji nikoga ne zaboravlja?

ČITANJA:

1Mak 1,10-15.41-43.54-57.62-64;

Ps 119,53.61.134.150.155.158;

Lk 18,35-43

Tekst evanđelja:

Kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin:

Poštovani slušatelji HKR-a, hvaljen Isus i Marija. Božja riječ koju ćemo danas razmatrati upućena nam je iz Prve knjige o Makabejcima i evanđelja po Luki. U prvom čitanju svjedočimo jednom teškom razdoblju u Izraelu, kada se po naredbi kralja Antioha Epifana pod izlikom jedinstva, Izraelcima zabranjuje slaviti Jahvu, čitati i obdržavati njegove zakone. Sve je to krenulo nekako mirno i bezazleno – kroz jednu toleranciju prema okolnim narodima. I danas nakon toliko godina nalazimo se u prilikama kada nam mogu biti nametnuti državni zakoni koji nisu baš uvijek u skladu s našim kršćanskim načelima, ali radi poslušnosti vlasti i prividnog jedinstva, moramo ih obdržavati. Hvala dragom Bogu i danas ima vjernih ljudi koji Boga toliko ljube da su spremni po cijenu vlastitog života ostati Bogu vjerni.

Možda i nas, kao i psalmistu, bijes hvata zbog grešnika, koji Božji zakon zaboravljaju. No, isto tako molimo zajedno s njime da nas Gospodin izbavi od nasilja ljudskoga, te da čuvamo njegove naredbe.

U evanđelju po Luki promatramo Isusa kako okružen mnoštvom izlazi iz Jerihona. Gdje je mnoštvo, tu je i buka, različiti ljudi koji su iz različitih razloga slijedili Isusa. Kraj puta je sjedio slijepi prosjak koji se raspitivao što se to putem događa. Mnogi od nas iz različitih razloga i danas slijedimo Isusa. Možda nekada od naše buke i pastoralnih aktivnosti, potrebiti ljudi ne mogu doći do riječi. Možda ih i pored zdravih očiju ne vidimo i ne čujemo. Možda ih ušutkavamo da ne budu dosadni. Ima Bog i pametnija posla. Ispada da je od svih nazočnih učenika, slijepi prosjak jedini dobro vidio! Vidio je Spasitelja! Kako ga je samo Isus čuo u svoj toj buci? Što želiš da ti učinim, pita Isus?? Koliko smo željni čuti te riječi?! Koliko smo željni Isusove pažnje! Zapravo, pitanje je imamo li hrabrosti ozdraviti? A što ako nam je Gospodin uslišio molitvu, ali se bojimo otvoriti oči? Što ću ako progledam? Nekad je možda i lakše ostati u sljepoći i maštati o planinski vrhovima, umjesto ustati krenuti na uspon.

Vjera je ta koja spašava draga braćo i sestre, a ne zdrave oči… Pouzdanje u živoga Boga koji nikoga ne zaboravlja. Koji ne ostaje nijem na zazive svoje ljubljene dječice. Koji ne gleda kao čovjek. Koji čuje i otkucaje našega srca, makar koliko malo i nerazvijeno bilo. Nemojmo to zaboraviti.

Vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuća Isusova u Subotici.