SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Silvio Košćak: Jedino preko svakodnevice u kojoj smo pozvani ostvarivati Božju volju, postajemo sveti

ČITANJA:

vl.: Otk 7, 2-4.9-14;

Ps 24, 1-6;

1Iv 3, 1-3;

Mt 5, 1-12a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad se Isus približi Jeruzalemu i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Draga braćo i sestre!

Crkva danas slavi svetkovinu Svih svetih. Dok se danas radujemo ovoj svetkovini, pozvani smo na razmatranje o dvije važne činjenice naše vjere. Prva je da Crkva čuva blaženu uspomenu na one osobe koje su ostvarile kršćanski poziv i službeno su proglašeni svetima, to jest nama su dani kao zagovornici i primjeri za nasljedovanje. Druga je da naš cjelokupni vjernički život svoju okosnicu ima u svetosti – onoj sadašnjoj po krsnoj milosti i sakramentalnom životu i onoj budućoj koju nam je Bog pripravio u svojoj slavi.

Biti svet danas je možda arhaičan pojam, nerazumljiv i stjeran u kut nekolicine religioznih ljudi. A zapravo se radi o stvarnosti u kojoj živimo, mičemo se i jesmo. Dani su nam toliki primjeri svetaca kroz povijest Crkve koji nam mogu posvjedočiti da biti blizak Bogu, boriti se i svakodnevno se obraćati nije teško i neizvedivo.

Biti svet ne znači biti čovjek prošloga vremena, nego čovjek sadašnjosti i budućnosti. U sadašnjosti provoditi u djelo zapovijed ljubavi pokazanu u Isusu Kristu, i radovati se unatoč patnjama i tjeskobama sadašnjega vremena. O tome nam lijepo donosi evanđelje po Mateju Isusov govor na gori, onaj program kršćanskog života po kojem Bog ne obećava put prostrt ružama, nego križem i trpljenjem, ali onima koji hode tim putem obećava blaženstvo. I posebna je odlika svetosti da unatoč križu i trpljenju koje svaki čovjek nosi u svome životu, na našim licima odsjeva radost i klicanje, jer naša nada i svrha našega života nije ovdje na zemlji, već u zajedništvu s Bogom i svima svetima u nebeskom kraljevstvu.

Naš sadašnji trenutak života ne smije zaboraviti na pogled u budućnost. Ne smijemo zaboraviti na one stvarnosti koje nam je Bog pripravio na kraju ovozemnog putovanja. Pogled uprt u budućnost budi nam vjeru i nadu, osnažuje našu ljubav prema Bogu i bližnjima, osnažuje nas u trpljenjima i čini nas radosnima i sposobnima klicati Bogu i slaviti ga u svojoj svakodnevici.

Odlika svetosti je i u našoj nadi u Boga i njegovo neizmjerno milosrđe po kojem će nam suditi, to jest nagraditi nas za sve proživljeno u ovome životu. Bog nas je spasio po ljubavi koju nam je iskazao u Kristu, svome Sinu. Po njemu smo postali djeca Božja koju svijet ne poznaje jer ne poznaje njega. U tome je naša nada: sada smo djeca Božja, ali još se ne očitova što ćemo biti, jedino znamo da ćemo biti njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. Sada gledamo i živimo u znakovima njegove svete prisutnosti u sakramentima, koji nas osnažuju za život u blaženstvima, a tada, u Božjem naručju bit ćemo ono za što smo stvoreni – sveti. Ta nam je nada pohranjena u Kristu, nada koja nas čisti kao što je on čist i daje nam predokus svetosti života.

Jedino preko križa, drugim riječima, preko svakodnevice u kojoj smo pozvani ostvarivati Božju volju, postajemo sveti, blaženi, radosni jer Bog nas prima kao svoju posinjenu i ljubljenu djecu. Na ovom životnom putu uzdajmo se u zagovor svetaca koji su sve to već prošli i sada su nam moćni zagovornici kod Boga, ali i nasljedujmo njihov primjer da bismo i mi mogli u vječnosti radovati se sa njima.

Vlč. Silvio Košćak, župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu