SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Rafael Mikec: Uvijek si iznova posvješćujmo koji je smisao našega života, za što živimo

ČITANJA:

od dana: Mudr 13,1-9;

Ps 19,2-5;

Lk 17,26-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«

»U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«

»Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«

Riječ Božju tumači vlč. Rafael Mikec:

Hvaljen Isus i Marija!

Kako se liturgijska godina bliži kraju, tako nam Crkva daje kroz liturgijska čitanja razmišljati o kraju vremena, o Isusovom ponovnom dolasku. To nas potiče da razmišljamo o kraju našega vlastitog života, o našoj prolaznosti, o smislu života, zašto živimo i čemu sve to.

Isus kaže da će u dane Sina Čovječjega, misleći na kraj vremena, biti sve kao i prije. Svijet će do tog trenutka funkcionirati po svojim pravilima, baš kao što je to bilo u Noino vrijeme kada je došao veliki potop, ili u vrijeme Lota kada su bili uništeni gradovi Sodoma i Gomora. Ljudi će jesti, piti, ženiti se, i udavati, prodavati, saditi, graditi. Dakle, nije moguće ni po kakvim izvanjskim znakovima predvidjeti trenutak kada će Gospodin ponovno doći. Jedino za što smo sigurni jest to da će Gospodin doći i, sudeći prema svemu, nama će to biti neočekivano.

Možda se ovdje pitamo, zašto Gospodin dolazi toliko neočekivano. Vjerujem da imamo iskustvo u svojem životu da su nas mnogi značajni događaji iznenadili, uhvatili nas nespremne, da ih nismo očekivali, a to zato jer nas je progutala svakodnevica, rutina. Taj kotač koji se samo okreće i ne staje, sili nas da se bavimo samo s hitnim nekim stvarima, često sitnicama, u velikoj nam mjeri otežava promišljanje o važnim stvarima u našem životu i pripremanje za njih. Isus nam želi pomoći i ovim svojim riječima probuditi nas iz sna ili bunila u kojem se nalazimo. On nam daje savjet kako tome stati na kraj. On upravo naš najveći problem postavlja kao rješenje. Isus nas poziva da svoju svakodnevicu koja nas često gazi pretvorimo u pripremu za taj važan susret.

Kako? Tako da svaki dan živimo kao da je posljednji, da uvijek budemo spremni, ne navezani, da nemamo potrebu vraćati se ili okretati, nego da si uvijek iznova posvješćujemo koji je to smisao našega života, za što živimo. Isus nam u ovom odlomku govori jednu jako važnu rečenicu. „Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.“ Ova rečenica zvuči na prvu kontradiktorno. Ako izgubim život, kako ću ga sačuvati? Naglasak je na ovome „život svoj“. Mi živimo svoj život koji završava smrću. To je naš ljudski život. Ako grčevito želim sačuvati svoj život, koji ću ionako smrću izgubiti, kako ću primiti novi život, božanski život, koji mi Bog želi dati? Da bi nešto novo niknulo, staro mora umrijeti. Ako pod navodnicima izgubimo svoj život zbog Isusa, itekako ćemo ga sačuvati zauvijek. Kršćani ne nastoje sačuvati svoj život, nego žele osvojiti novi, božanski život!

vlč. Rafael Mikec, župnik župe svetog Bartola u Kamenici