SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Perica Matanović: Djelovati prema svima s poštovanjem i ljubavlju

ČITANJA:

Iz 40,1-11;

Ps 96,1-3.10ac.11-13;

Mt 18,12-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe — zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«

Riječ Božju tumači vlč. Perica Matanović:

Čuli smo odlomak iz 18. poglavlja Matejeva evanđelja u kojem je riječ o uređenju Kristove zajednice te kakvi bi odnosi trebali vladati unutar zajednice Kristovih vjernika i učenika. Bog je Bog svih ljudi, bez razlike, on ne želi da itko od njih propadne. Isus daje konkretne savjete kako se u zajednici ponašati, koja pravila trebaju vladati unutar same zajednice. Današnjom slikom o traganju za izgubljenom ovcom kao da želi reći: Bogu nitko nije nevažan, pogotovo ne onaj jedan, izgubljeni. Bog traži izgubljeno. Poziva grješnike na obraćenje.

Kroz gotovo cijelo Matejevo Evanđelje provlači se kao crvena nit govor o malenima i neznatnima. Njih Isus veliča, njih uzima u zaštitu. Tako i u ovome poglavlju, u dijelu koji prethodi potrazi izgubljene ovce govori Isus o malenima, o sablažnjavanju malenih, o prihvaćanju kraljevstva Božjega. Nakon ove slike s izgubljenom ovcom imamo Isusovu riječ o prekoravanju onoga tko se o svoga brata unutar zajednice ili obitelji ogriješi. Kako s njime postupati?

Isusova je nakana ispraviti farizejsku sliku o Bogu. Bog je daleko veći nego što to ljudi mogu i zamisliti, on je dobar, on prašta, on zaboravlja grijehe, on podiže i nosi. On se ne veseli grijehu grješnika, nego se raduje obraćenju grešnika. Samo raskajani grješnik može obradovati Oca.

Divimo se Isusovoj ‘slabosti’ prema čovjeku. U usporedbi o izgubljenoj ovci pastir postupa nerazborito. Nije pametno ostaviti 99 u pustinji, stepi ili brdima, na milost i nemilost divljim zvijerima, jer nikada se ne zna iza koje će stijene ili špilje iskočiti divlja zvijer. Pastir je jamac sigurnosti. Ali kad treba pronaći i spasiti izgubljeno, Isus ne preže ni pred kakvim rizikom ili opasnošću. Prisjetimo se njegova postupka prema Samarijanki na Jakovljevu zdencu ili ulaska u Zakejevu kuću. Jednostavnost i ljubav bez granica. Pastir ostavlja sve i traži izgubljeno. Bog ne želi da itko zastrani, zaluta, postane plijenom divljih zvijeri ili paklenih sila. Isusov zaključak: Eto, takva je radost u nebu zbog jednoga obraćenog grešnika.

Pitamo se: Odakle ova ‘slabost’ u Isusa? Zato što je on Ljubav. Ljubav u osobi. Ljubav koja ne računa, ne cjenka se, ne dokazuje, ne mjeri, ne podiže nikakve granice, ne sjeća se uvrjeda, ne postavlja nikakve uvjete. Isusova je ljubav uvijek bezuvjetna i nema cijene. Isus uvijek djeluje s ljubavlju i poštovanjem, prema svima, pa i prema farizejima i pismoznancima, a ne samo prema grješnicima i carinicima.

Govorimo o neprocjenjivoj vrijednosti jedne ljudske duše ili života. Ta riječ nije dovoljno snažna da opiše ono što Isus čini i govori. Čovjek je izgubio sve, izgubio sebe, i Bog ga u Isusu traži. Bog je poslao svoga Sina, ne da svijet osudi, nego da se svijet po njemu spasi. U Isusu je Bog u potrazi za svakim od nas. Nebo plače zbog izgubljena, a raduje se zbog obraćena grješnika. U obje Isusove slike u središtu je proces traženja i nalaženja. U pozadini je Bog koji traži i nalazi izgubljeno. Ne moramo mi tražiti Boga. On je prvi tražio nas. On je prvi zavolio nas.

Vlč. Perica Matanović, župnik župe Gospe Fatimske, Velimirovac.