Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mijo Posavec: U ljudskoj poniznosti kleknimo uvijek iznova pred tajnom Božje ljubavi

/ sd

ČITANJA:

Rim 3,21-30a;

Ps 130,1-6b;

Lk 11,47-54

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! Zbog toga i kaza Mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati — da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.’ Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!«

»Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.« Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Jučer i danas pred nama stoji i odzvanja Isusov jao upućen pismoznancima i farizejima kao ozbiljna opomena, no budući da se taj jao tiče i nas, on postaje trajna opomena svim naraštajima čovječanstva. Nije dobro kad čovjek neozbiljno shvaća Boga, kad zaboravi da je samo stvorenje, a Bog Stvoritelj, jer upravo tada u našoj grijehom ranjenoj ljudskosti bude se mnogi krivi putevi i načini kojima kao da pokušavamo nadmudriti samog Boga.

Bog je čitavu povijest spasenja postupno pripravljao put svome Sinu. Slao je mnoge izabranike svom ljubljenom narodu, no gotovo su svi redom bili odbačeni i nerijetko ubijeni. U punini vremena dolazi Sin Božji, no i Njega ne prihvaćaju i Njega kojega su toliko iščekivali ne prepoznaju i na taj način dovode se u beznadnu situaciju.

I sam Bog koji je u Isusu došao ususret čovjeku sa svim svojim milosrđem ostaje bespomoćan pred slobodom kojom se čovjek opire Bogu. I da stvar bude gora, sami ne ulaze u Božje kraljevstvo, i priječe drugima koji žele ući.

Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi i za ljubav. Kad je čovjek pao u grijeh, Bog nije digao ruke nego pritekao u pomoć, u svome Sinu koji je kao milosrdni Samaritanac pridigao palo čovječanstvo i s drveta križa sve privukao k sebi. Zato je razumljivo da Isus ovako reagira kada se radi o vječnom spasenju duša. To je tajna Božje ljubavi, to je tajna našega spasenja i pred tom tajnom trebamo biti ponizni. A, upravo je strahopoštovanje ono što je nedostajalo pismoznancima i farizejima Isusova vremena, sveto strahopoštovanje, strah Božji, koji često nedostaje i nama danas.

Ako pogledamo povijest Crkve i sve njezine velikane, vidjet ćemo da su svi od reda u svojoj duhovnosti, u svom odnosu prema Bogu bili maleni, ponizni, svjesni svoje bijede i krhkosti. I upravo u tom temeljnom stavu čovjeka pred Bogom mogla se očitovati veličina i slava Božja.

Stoga, brate i sestro, u ljudskoj poniznosti kleknimo uvijek iznova pred tajnom Božje ljubavi koja nam u svakoj svetoj misi progovara i dolazi u susret. Jer, tek kada zauzmemo takav stav, stav stvorenja pred Stvoriteljem, bit ćemo sposobni za rast i napredak u vjeri.

Vlč. Mijo Posavec, župnik župa Veliki Grđevac i Ladislav

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja