SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mijo Posavec: Prepoznaj Boga koji prebiva među nama

ČITANJA:

Rim 1,1-7;

Ps 98,1-4;

Lk 11,29-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Evanđelja nam svjedoče da gdje god se Isus pojavio oko njega je bilo silno mnoštvo. Jednako tako evanđelja nam svjedoče kako nisu svi koji su se okupljali oko Isusa imali jednake ili ispravne ciljeve. Jedni su tu bili zbog senzacije, zbog čuda koja je Isus činio, drugi da provjere da li je istina sve što se govori o Njemu, pismoznanci i farizeji su bili oko Isusa da ga iskušaju, a tek rijetku su krenuli za Isusom zbog Njega samoga, zbog toga što su u njemu prepoznavali Sina Božjega, obećanog Mesiju i što su Njegovu riječ prepoznavali ne kao riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, Riječ Božju.

Na žalost, ni u naše vrijeme to se nije mnogo promijenilo. I danas se mnogi okupljaju oko Isusa. Svjedoci smo sve više duhovnih susreta, seminara, vježbi, hodočašća, raznih vjerničkih okupljanja u nekoj prigodi čak i u vremenu korone, ali teško se oteti dojmu da je Krist zapravo samo paravan za mnoga naša događanja.

Vidljiva je činjenica kako je kao plod svih tih naših projekata sve manje korjenitih, istinskih obraćenja. Sve je manje onih koji su u jednostavnosti svakodnevice, noseći svoj križ spremni ići uskim putem Evanđelja rastući tako u svojoj vjeri. Malo je vjernika kojima je dovoljna euharistijska žrtva, koji euharistiju prepoznaju kao najveće blago te sve ostalo u usporedbi s njom smatraju gubitkom.

Suvremeni čovjek u svojoj čežnji za religioznim, za onostranim, traži znakove. U vjerničkim krugovima čuje se kako smo mi ipak samo ljudi i kako bismo htjeli nešto iskusiti, vidjeti i doživjeti. Stoga je Isusov ukor njegovim suvremenicima sada upućen nama: ”Naraštaj ovaj, naraštaj je opak. Znak traži!” jer, htjeli mi to ili ne, sam Isus kaže: ”Ali mu se neće dati doli znak Jonin”. Znak je to Križa s kojega je za naše spasenje proizašao sakrament Euharistije u kojoj je Bog s nama i među nama u sve dane do svršetka svijeta.

Jesmo li toga svjesni? Jesmo li spremni onom vjerom, za koju je Isus rekao da je blažena jer nije vidjela a vjeruje, u jednostavnom znaku kruha i vina prepoznati Sina Božjega žrtvovana i prisutna među nama? Jesmo li svjesni da je najveći znak Božje ljubavi upravo Isusova žrtva na križu koja se u euharistiji uvijek iznova događa za nas i za naše spasenje?

Stoga, brate i sestro, prepoznaj da Bog nije mogao učiniti nijedan veći znak do li znaka Križa, Euharistije i ne idi za stvarima velikim niti za čudima koja su iznad nas, nego prepoznaj Boga koji prebiva među nama.

Vlč. Mijo Posavec, župnik župa Veliki Grđevac i Ladislav