SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Obradović: Zaražimo Gospodina znak kojega nam On daje!

ČITANJA:

Jak 1,1-11;

Ps 119,67.68.71.75.76;

Mk 8,11-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Istupiše farizeji i počeše raspravljati s Isusom. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.« Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.

Riječ Božju tumači vlč. Marko Obradović:

Možemo samo zamisliti izraz lica kojeg ima Isus nakon što su farizeji zatražili od njega znak s neba. Teško bi bilo zamisliti da je na takav zahtjev Isus na to zakolutao očima. Vjerojatnije mu se na licu pojavila začuđenost potaknuta njegovom brigom za sve duše, u kojoj kao da nam poručuje: „zašto tratite vrijeme na spektakle. Zar ne vjerujete dovoljno meni i mom Ocu, pa vam sad još trebaju i znakovi?“. Koliko je puta, braćo i sestre, Isus prošao ispred naših očiju jer smo ga možda tražili kao i farizeji iz današnjeg Evanđelja. U svijetu koji je postavljen na propadljivim i prolaznim kriterijima, samo galama, buka i pompa mogu izazvati čovjekovu zainteresiranost. U takvim uvjetima ne čudi da nas jedino čudo može oduševiti za Kristom. Možda smo zaboravili kako naš Bog ne dolazi u sili i snazi, već češće u nježnosti, tišini i skrivenosti. Tako ga češće možemo susresti: u svome srcu, okolini, bližnjima, sakramentima i svetoj misi. Danas sve jednako zove, kao i apostole, u dubini našeg srca. Koliko je naš Bog čudesan, samo zato što nas zove tiho, poput povjetarca kojeg ne vidiš, ali osjetiš njegovu ugodu kada su ljetne žege.

Braćo i sestre, dragi slušatelji Katoličkog radija gdje god se nalazili, u našoj zemlji ili dalekom svijetu, jedno je sigurno: mi smo Kristovi zauvijek. Počevši od te istine, zatražimo Gospodina znak kojega nam On daje, a ne kojeg mi tražimo, već danas. U mom i tvom srcu.

Vlč. Marko Obradović, župni vikar slavonskobrodske župe Gospe Brze Pomoći.