SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Obnovimo svoje pouzdanje u Boga i pođimo za njim

ČITANJA:

1Kor 3,18-23;

Ps 24,1-6;

Lk 5,1-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i baci mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!«

Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:

Isus propovijeda na obali Genezaretskog jezera. Želi da ga svi mogu čuti i vidjeti, i ulazi u jednu od dviju lađa uz obalu i zamoli vlasnika, ribara Šimuna, da malo otisne od kraja. U ovoj zgodi, na početcima svoga djelovanja, Isus se približava Šimunovu srcu i čini četiri koraka da bi ga pozvao u društvo svojih učenika. Isus u četirima trenutcima nudi riječ, a Šimun odgovara slušanjem.

Prvi korak je već napravio – Isus je ušao u Šimunovu lađu. Ulazi u Šimunovo životno okruženje, u prostor kojim vlada, na mjesto koje mu znači život. I traži od njega pomoć. Gospodin se približava čovjeku kao onaj koji potreban pomoći drugoga, otkriva svoju malenost i jednostavnost – pokazuje da nije došao nametnuti vlast, nego poniziti se. Prilazi kao sluga, ne kao gospodar. I traži suradnike. Šimunu nije teško poslušati riječ dobrog čovjeka i otisne malo od kraja.

Drugi Isusov korak je naviještanje riječi. Isus polako stvara ozračje u kojem On vlada, ozračje u kojem je On domaćin, u koje želi pozvati i uključiti druge. Isus poučava mnoštvo, a cijelo vrijeme Šimun sluša. Šimun upija Isusove misli, u njima pronalazi sebe i nesvjesno stupa na Isusov teritorij.

Isusov treći korak. Završivši pouku, poziva Šimuna da izveze na pučinu. Ovo je izazov. Iza Šimuna je noć neuspjeha. A sada Učitelj traži od njega nešto neobično – usred dana baciti mreže za lov. Šimun, iskusan ribar, koji sam po sebi ne bi tako postupio, odlučuje se za lov – „ali na tvoju riječ bacit ću mreže“ (Lk 5, 5). Uhvatio se u mrežu Isusove riječi kada mu je ustupio svoju lađu i slušao propovijed namijenjenu mnoštvu, a sada mu se nudi jedinstvena prilika – iskustvo Božje ljubavi. Isus nudi iskustvo, a od Šimuna se traži vjera. Šimunovo srce, okupano Isusovim riječima, spremno je reći „Da“, bacit ću mreže. I uloviše toliko mnogo riba da su svi bili zapanjeni.

Na površinu Šimunova srca isplivale su iskrene riječi: ‘Grešnik sam. Nisam te dostojan. Idi od mene.’ Ali, tek tada Isus poziva Šimuna da pođe za njim. To je Isusov četvrti korak – nakon što je dotaknuo dubinu Šimunova srca, poziva da ga slijedi. I Šimun ostavlja sve i pođe za Isusom.

Isus i danas odgaja naša srca svojom riječju. Ponekad nam pristupa kao siromašak koji je potreban pomoći, drugi put nas stavlja u ozračje svoje riječi vrlo neprimjetno, sve dok nam ne ponudi iskustvo koje možemo primiti samo vjerujući Njemu. I kad kažemo, Gospodine, grešan sam, onda možemo obnoviti svoje pouzdanje u Njega i danas – odsada – odazvati se njegovom pozivu – ići za njim.

Vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa Bože Radoša