SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Majk Rušec: Što znači imati istoga Oca s Isusom?

ČITANJA:

Dj 2,36-41;

Ps 33,4-5.18-20.22;

Iv 20,11-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

Hvaljen Isus i Marija! Blagoslovljeno jutro vama kršćani, koji ste u Kristu rođeni i nikada nećete umrijeti!

U vazmenoj smo osmini, u kojoj neoslabljenim zanosom slavimo dar vječnoga života, koji nam se daruje Kristovim uskrsnućem. Kroz naše glinene posude odzvanja radost vječnosti. Riječi života i jutros nas odvode do praznog groba, na kojem susrećemo dva Božja glasnika – anđele, koji pokazuju brigu za Mariju Magdalenu koja plače kraj groba. Anđeli su imali važnu ulogu u životu Isusa Krista. Anđeo je Josipu u snu rekao da se ne boji uzeti k sebi Mariju, anđeo je pastirima navijestio Isusovo rođenje, anđeli su služili Isusu nakon iskušenja u pustinji. Anđeo je tješio Gospodina Isusa u Getsemaniju. Anđeo je otkotrljao kamen s Isusovog groba, te će anđeli biti prisutni kod Isusovog uzašašća na nebo.

Anđeli su duhovna bića koja i danas brinu o nama, pogotovo kada – poput Isusa na Križu – visimo između neba i zemlje suraspeti, te nam se čini kao da nas ni nebo ni zemlja neće, kada se osjećamo kao da nas je nebo ostavilo, a zemlja odbacila… No pozvani smo otići i korak dalje, pozvani smo mi sami biti poput anđela svjetla u ovom svijetu. Možda na prvu to zvuči sladunjavo, ali – mi imamo moć biti poput anđela bližnjima. Svojom ljubavlju i mi možemo – i trebamo – tjerati strah iz srca ljudi, tješiti ih u njihovim Getsemanijima, i mi možemo maknuti duhovni kamen i iz grobova beznađa, ovisnosti i sivila – izvući mnoge!

Trebali bismo to činiti, jer imamo zajedničkog Oca Nebeskog! Sam Isus reći će u današnjem Evanđelju: „Uzlazim Ocu svome i Ocu vašemu!“ Nismo svjesni kolika čast, radost, ali i duhovna snaga proizlaze iz ove istine naše vjere. Imati zajedničkog Oca sa Isusom Kristom, znači biti sin vječnosti, to znači da smo Božja djeca i prijatelji! Kad bismo barem bili duboko i ozbiljno toga svjesni! Kada bismo barem tako živjeli!

Otac naš nebeski – jer je pravi otac – poznaje nas i zove po imenu. Poput Marije zaplakane pored groba, i tebe zove imenom, Marijo, Ivane, Dragice, Stjepane… Prepoznajemo li Božji govor u svojoj svakodnevici? Čujem li kako me Otac tješi u ljepoti sakramenata i liturgije, u bojama i bogatstvu prirode? U blizini dragih nam osoba, u Svetome Pismu?…

Marija Magdalena u evanđeoskom odlomku gorljivo traži Isusovo mrtvo tijelo. Znaš li koliku sreću trebaš osjećati, jer ti kršćanska dušo, ne moraš tražiti utjehu u mrtvom Tijelu Kristovom, lijući suze pored groba, već trebaš liti suze radosnice, kraj svetohraništa, u kojem je Ljubav zarobljena, Ljubav živa, u sve dane do svršetka svijeta! Znaš li to? Cijeniš li to? Živiš li to? Živiš li blizinu euharistije dok si pred svetohraništem? Čuvaš li osjećaj za euharistijsku prisutnost dok prolaziš pored crkve? Učiš li svoju djecu o euharistijskoj prisutnosti Isusa Krista, kao o najvažnijoj stvari na svijetu? Molimo danas zagovor svete Marije Magdalene, da nam izmoli gorljivost za traženjem Euharistijskog tijela Kristova. Molimo je da nam izmoli suze radosnice jer je Emanuel s nama, molimo je da postanemo anđeli koji ćemo drugima svjedočiti: Krist je živ! Čemu suze?…