SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Majk Rušec: Riječ Božja je mjesto prepoznavanja i susreta s Gospodinom

ČITANJA:

Dj 3,1-10;

Ps 105,1-4.6-9;

Lk 24,13-35

Tekst evanđelja:

Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.

On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«

A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«

A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«

Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.

Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.

Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«

U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«

Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

Draga kršćanska braćo i sestre, dionici Kristova Uskrsnuća!

Današnje Evanđelje stavlja pred nas poznati tekst o dvojici razočaranih učenika, koji odlaze iz mjesta svoje tuge i razočaranja. Na početku Evanđelja ističe nam se važnost razgovora, komunikacije na svim razinama naših odnosa. Tek kada se njihovom razgovoru priključuje Bog – razgovor biva prosvijetljen, pročišćen, biva jasniji, dobiva svoj rasplet i smisao.

Naši razgovori na poslu, u školi, župi ili obitelji važni su! I u današnjem Evanđelju Isus se zanima za razgovor dvojice učenika. Pokušajmo zamisliti kako bi izgledali naši razgovori kada bismo uistinu vjerovali da nas Gospodin uvijek sluša i vidi?

U odgovoru koji učenici daju Isusu nazire se korijen njihovog problema, ali nerijetko i brojnih naših briga i padova. Učenici govore o Isus kao proroku. Ne prepoznaju da nam se u njemu objavio Bog – na način čovjeka. I danas mnogi osporavaju Isusovo Božanstvo, te imaju neke „svoje“, kao što učenici spominju „svoje glavare svećeničke i starješine“, dajući tako jasno do znanja svome tajanstvenom suputniku, da zapravo Isus nije „njihov“, to jest oni njegovi.

Osim važnosti komunikacije, Riječ Božja nas podsjeća i kako su naša nadanja isprazna, kad u njima nema Boga! „A mi smo se nadali“ – uzdah je razočaranih učenika, a ujedno i pokazatelj kako nijedna nada ljudskog života bez Krista nema svoga temelja, već se pretvara samo u priliku za novo razočaranje, na ovaj ili onaj način. Naša prva i jedina nada jest u uskrsnuću Isusa Krista koje slavimo i u vazmenoj osmini, u kojoj bismo trebali i nadalje intenzivno biti uronjeni u prisutnost Uskrsloga, kroz molitvu, euharistiju i promišljanje Božje riječi, jer kako vidimo u današnjem Evanđelju, razočarani učenici Uskrslog Krista prepoznaju nakon što im on „počevši od Mojsija i svih proroka, protumači što u svim pismima ima o njemu“, a njima je kako će kasnije priznati – gorjelo srce, Isus je u njima snagom svoje Riječi zapalio ono što im je nedostajalo u njihovoj žalosti i razočaranju – novu vatru! Riječ Božja mjesto je prepoznavanja i susreta s Gospodinom, mjesto razbijanja tuge i razočaranja. Kolikim ljudima danas je toliko potrebna ova svijest!

Prisjetimo se, kada su se približili selu u koje su išli „on kao da htjede dalje“. Zašto je Isus htio nastaviti put? Jesu li ga učenici rastužili ili razočarali svojim ne prepoznavanjem? O tome možemo razmišljati, no očito je da Isus može proći i dalje, da nas može mimoići. Nemojmo mu to dopustiti, nego i mi molitvom, dobrim djelima, pobožnošću prema Euharistiji – navaljujmo poput učenika da Isus ostane s nama, i u nama.

U Euharistiji na poseban način Isusa spoznajemo i kušamo. Učenici ga također prepoznaju u lomljenju kruha, za zajedničkim stolom, u intimnom zajedništvu s njime, a on im prelomivši kruh – iščeznu s očiju. Kao da i njima i nama poručuje – naći ćete me baš u ovom trenutku, u lomljenju kruha, to jest svetoj misi.

Spoznavši Isusa u Riječi i kruhu, učenici ohrabreni i zapaljeni Božjom vatrom u njihovim srcima dobivaju snagu da se vrate u Jeruzalem, na mjesto Isusovog stradanja, da se suoče s mukom, patnjom i smrću, snagom Isusovog uskrsnuća i snagom njegove blizine. Ne zaboravimo, Isus nas i danas prati na svim našim putovima i želi ući u intimno zajedništvo s nama.

Duhovni zadatak dana: budimo i mi danas Kristovi apostoli, navijestimo svojim svjedočanstvom Krista uskrsloga nekome kome je to potrebno, da i naši bližnji koji Uskrslog ne poznaju,  požele poput apostola i nas, da Isus nikada ne otiđe od nas! Mnogi oko nas žive u neznanju, potrebni su Isusove snage i vatre koju samo on može zapaliti u razočaranom srcu. Ti tu vatru možeš zapaliti, svojim svjedočanstvom i kršćanskom ljubavlju!

Neka te u tom nastojanju blagoslovi Krist Uskrsli!

Hvaljen Isus i Marija!

Vlč. Majk Rušec, župni vikar u župi sv. Ivana ap. i ev. Utrina, Zagreb