SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Karas: Potrebno je otvoriti srce kako bismo razumjeli križ

ČITANJA:

vl.: Br 21,4b-9 (ili: Fil 2,6-11);

Ps 78,1-2.34-38;

Iv 3,13-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Karas:

Kada je čovjek suočen sa smrću drage osobe srce mu se ispunja tugom, boli, tjeskobom. U našem umu javljaju se brojna pitanja: zašto? što je ljudski život i koji je njegov smisao? Kada smo na ukopima slušamo propovijedi i govore koji nam žele istaknuti svu veličinu pokojnikova života i potaknuti nas na vjeru u zagrobni život. No što reći danas kada u Križu razmatramo smrt samoga Boga? Kako tu izraziti tugu i bol, kako odgovoriti na pitanje zašto i koji je smisao? I sve ljudsko umovanje ne može razumjeti i dati odgovor? A odgovor je u sebi tako jednostavan i izražen je u Ivanovom evanđelju riječima: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Iv 3,16) Odgovor je samo ljubav! Ipak čini se kako ljudski razum u svojoj hladnoći to ne može razumjeti. U tom duhu rimski filozof drugog stoljeća Celzo, govoreći o Isusu kaže: „Kakav Bog, kakav sin Božji, kad ga Otac nije mogao spasiti od kazne, a sam nije bio u stanju da je izbjegne? Ne, tvoje rođenje, tvoja djela, tvoj život pokazuju da si čovjek! Zato apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima piše: „Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. (…) mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost.“ Kako bismo razumjeli križ moramo otvoriti ne svoj um, nego svoj srce. I doista ako nekoga volimo svim srcem i svom dušom spremni smo sve za njega dati. Bog je nas toliko ljubio da je za nas sve dao. Isus se postavši čovjekom nije držao svoje jednakosti s Bogom i ponizio je samoga sebe sve do smrti, ali ne samo smrti, već sramotne smrti kojom su umirali najgori zločinci.

No tko je to od nas doista zavrijedio, da Bog za nas položi svoj život. Tko je od nas potpuno nedužan, tko je od nas čist od grijeha, gdje je naša zasluga kako govori psalam 24: „Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno“. Odgovor je da nitko nije zavrijedio, da ničije ruke nisu čiste i srce nedužno. I zato samo se iz ljubavi može učiniti ono što je Isus po križu učinio za svakoga od nas. I jasno o tome kaže apostol Pavao u Poslanici Rimljanima: „dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. (Rim 5, 6-8) Gospodin Isus po Križu je u potpunosti ostvario svoje riječi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15, 13) Budimo zahvalni na tome i znajmo i mi darujući svoj život za druge, svakoga dana riječju i djelom, uzvratiti ljubav.

vlč. Krunoslav Karas, župnik župe Uzašašća Blažene Djevice Marije
u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu.