SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Karas: Bog je darovatelj i izvor života

ČITANJA:

od dana: 1Kor 12,12-14.27-31a;

Ps 100,1b-5;

Lk 7,11-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.

Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

Sve obuze strah te stavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Karas:

Na početku opisa događaja koji se zbio u gradiću Nainu evanđelist nam kaže da se Isus sa svojim učenicima zaputio u grad. No zanimljivo je da od trenutka kad su Isus i učenici ugledali pogrebnu povorku, on za evanđelistu više nije samo Isus, već ga naziva Gospodinom, on je Gospodar života. Taj nam događaj daje sliku tko je zapravo Isus i što je njegovo poslanje. Dolazeći ususret povorci Isus je onaj koji ide u susret smrti i pokojnika otima iz ruku smrti. Postavši čovjekom u Isusu Bog je isto tako izišao u susret smrti na križu, kako bi po uskrsnuću sve nas oteo iz ruku smrti i podario nam nov – vječni život.

Događaj iz evanđelja pokazuje nam da bit Isusova poslanja nije tješiti ucviljene, nego darivati život. Umjesto riječi utjehe koju su svi očekivali Isus udovici vraća sina živog. Tražimo li i mi od Gospodina samo utjehu u ovome životu ili život sam. Jer život koji je u Bogu, vrijedan je svakog našeg trpljenja na ovome svijetu.

Drugi smisao današnjeg evanđelja možemo pronaći kod crkvenih otaca. Oni navode tri uskrišenja u evanđeljima: uskrišenje udovičina sina iz Naina, uskrišenje kćeri nadstojnika sinagoge i uskrišenje Lazara. Prvo se uskrišenje događa u kući, drugo izvan kuće, a treće u grobu. Tri mrtvaca simboliziraju tri vrste grijeha: grijeh kao nakana u srcu (simbol kuće), grijeh kao djelo (simbol događaja izvan kuće) i grijeh kao navika (simbol groba).

Sva tri uskrišenja pokazuju nam da za čovjeka ne postoji grijeh zbog kojega bi trebao očajavati. Potrebno je samo Bogu dopustiti da uđe u naše kuće, putove i grobove našeg duha. I tu se Bog pokazuje Gospodarom života koji nas je sposoban vratiti iz smrti grijeha u radost života s njim. Jer prava smrt nije naša fizička smrt, već smrt života u grijehu i u odijeljenosti od Boga koji je naš izvor i naš smisao. Ne postoji veći očaj od očaja da više ne možemo započeti ispočetka, da prestanemo vjerovati u Božju dobrotu i milosrđe. I to je doista poruka današnjega evanđelja – Bog je darovatelj i izvor života. On je svakog od nas pozvao u život i taj dar želi nam dati u obilju kako nam sam Isus svjedoči u evanđelju po Ivanu: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ No svaki naš bijeg od Boga našega izvora, našega smisla, naš je grijeh, naša je smrt. Prava smrt je izgubiti Boga u svome životu. Ali mi ipak možemo reći da smo sretni jer danas poput Judejaca onoga vremena možemo reći: „Pohodi Bog narod svoj!“ I doista nas pohodi, na svetoj misi, ispovijedi, kao nad ucviljenom udovicom iz evanđelja, on se sažali nad svakim od nas i govori nam: „Ne plači!“ dotiče se našega srca i govori nam: „kažem ti, ustani!“

vlč. Krunoslav Karas, župnik župe Uzašašća Blažene Djevice Marije
u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu.