Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Jozo Jurić: Vjeruj! Bog neće iznevjeriti!

/ sd

ČITANJA:

2Sam 18,9-10.14b.24-25a.30-32 – 19,3;

Ps 86,1-6;

Mk 5,21-43

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno mol jaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.

Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što hučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On ini dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:

Sestre i braćo!

Započinjemo mjesec veljaču. Baš danas započinjemo devetnicu velikanu Crkve i hrvatskog naroda bl. Alojziju Stepincu. Opet novi početak. Zapravo svakog trenutka mi započinjemo. Ovo vrijeme je dar u kojemu možemo nešto započinjati.

Ovi likovi koji su danas pred nas stavljeni u ovom evanđeoskom tekstu su silno zanimljivi, Jair sa svojom bolesnom odnosno „zaspalom“ dvanaestogodišnjom kćeri, te žena koja je 12 godina bolovala od svoga krvarenja. Mnoštvo je ovdje nama darovanih poticaja.

Oni su čuli za Isusa. Ruše sve barijere. Jair nadstojnik sinagoge moli za pomoć nekog putujućeg i ne baš od službenih vjerskih i državnih vlasti prihvaćenog proroka. Bolesna žena se usuđuje prići muškarcu i doticati ga još u vrijeme krvarenja kada je smatrana nečistom. Isus ruši barijere zajedno s njima prihvaćajući njih i njihovu vjeru.

Prije svega broj 12 u Svetom pismu je uvijek pun simbolike. I ovdje ima svoje značenje, Bog se očituje u savršenstvu. Dok smo slušali ovaj navještaj što se u nama rađalo, kakve misli, proživljavanja, poticaji? Sigurno da smo proživljavali svatko na svoj način. Vjerujem da smo unijeli svatko sebe sa svojim bolima i bolestima, nemoćima, tjeskobama, duševnim bolima, ugodama, radostima, brigama, opterećenostima, pitanjima za budućnost, itd. Možemo dalje nizati opisujući svoje stanje.

Što bismo učinili da smo se sa svojim životnim stanjem mogli naći u Isusovoj blizini kao što su bili povlašteni Jair sa svojom kćerkicom i ova bolesna žena? A zar se ne možemo naći u Njegovoj blizini? Zar ne možemo dotaknuti ne skute Njegove haljine nego Njega živoga i konkretnoga u Njegovoj riječi i u Otajstvu Njegova Tijela i Krvi. On koji je darovatelj života i zdravlja sigurno će nam pomoći. Ne sumnjajmo. Oni su po čvrstoj i upornoj vjeri zadobili što su molili. Naš Bog nas neće iznevjeriti pa iako ne usliši ono i onako i onda kako smo molili sigurno za nas ima pripremljeno nešto puno bolje.

Možemo biti razuvjeravani da sve skupa i tako nema smisla od kojekakvih uvjeravatelja, kao što je bio razuvjeravan Jair. Unatoč tome on je vjerovao. Isplatilo se.

Možemo i mi biti ismijavani i izrugivani radi svoje vjere i uporne molitve kao što je bio i Isus u Jairovoj kući, no ne osvrćimo se kao što se ni On nije osvrtao. Pa i kad ostanemo bez svega, kad nam sve uzmu, imamo dvije ruke koje možemo sklopiti na molitvu kako nas je i učio svojim primjerom naš Blaženik. Bio vam blagoslovljen ovaj dan kao i svi oni koje ćete blagosloviti svojom prisutnošću.

Vlč Jozo Jurić, župnik župe Svetog Leopolda Mandića u Požegi.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja