SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Blažotić: Daj mi Bože kruh svoje riječi, hrani me sobom!

ČITANJA:

Iz 55,10-11;

Ps 34,4-7.16-19;

Mt 6,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.

Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja

kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Blažotić:

Poštovani slušatelji,

Isus nas poziva da kada molimo da to ne činimo samo jezikom, nego srcem, dušom i svim umom svojim. Sjetimo se sv. Ignacija, isusovca, koji nas podučava kako se pripremiti za molitvu. Prvo, ući u Božju prisutnost. Potrebno je posvijestiti si s kime se razgovara. Ne s nekim čovjekom, nego s Bogom koji je tu prisutan. Drugo, prije molitve potrebno je zamoliti Boga za oproštenje grijeha, kako bi mogli biti dostojni biti u Božjoj prisutnosti. Prisjetimo se svojih grijeha i za njih se pokajmo. Treće, posvijestimo si da nam Bog želi nešto dati. Bogu ne treba ni naša molitva, ni naša ljubav, nego Bog nama želi nešto dati ako mu stvorimo predispozicije. Četvrto, sama molitva – bilo razmatranje, meditacija, zahvalna molitva, prosidbena molitva ili molitva krunice.
Peto, nastojmo spoznati što nam je Bog rekao. Zahvalimo mu na tome, i molimo da to sprovedemo u djelo.

U evanđelju smo čuli i molitvu Očenaša, svima nama dobro poznatu. Moj savjet je uzeti tu molitvu i zapisati iza svake riječi ili sloga ono što dira u srce. Dijelim s vama svoj primjer:

‘Oče naš’ – što mi govori sama riječ ‘otac’? Otac koji me ljubi, tata, sama dobrota, a ne neki tiranin koji samo čeka da sagriješim da me kazni nego otac koji bdije nadamnom, odgaja i voli.

‘Oče naš’ – naglasak je ovdje na riječi ‘naš’. Mi smo svi braća i sestre, jednaki smo. Mi i naš Bog, ne ja i moj Bog. Trudim se u svakom čovjeku naći sliku Božju. Gledam dobro u svome bratu.

‘… koji jesi…’ – Bože ti postojiš. Ti si Bog živih, a ne mrtvih. Ti si sveprisutan. Ti si stvorio bitak i egzistenciju, pa sam ti si bitak i egzistencija.

‘… na nebesima…’ – blizak si i istovremeno dalek, tajanstven, božanstven, misteriozan, transcendentan, sveznajuć, sveprisutan, drugačiji od nas.

‘… dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja…’ – drugim riječima ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš Bože. Ti ravnaj svime, ne ja. Sjetim se ovdje uvijek i p. Pia koji je od djetinjstva imao iskustvo i o tome svjedočio. U svome je životopisu pisao kako ga Bog nikada nije htio uslišavati kada je molio za sebe, ali ga je uvijek rado uslišavao kada je molio za druge. I to mi je lijepa poruka koliko smo često okupirani samima sobom, a koliko bi više mogli moliti za spasenje duša i drugih.

‘… kruh naš svagdanji daj nam danas…’ – meni to govori da molim Boga da mi dadne onoliko koliko mi treba. Ni neki luksuz, niti neku bijedu i siromaštvo, nego ono što mi je dovoljno za život. Daj mi Bože kruh svoje riječi, hrani me sobom.

Za kraj evo jedan savjet ‘otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim’ – sjetimo se ovdje kako Isus zaključuje ako vi otpustite ljudima prijestupe njihove, Bog će i vama otpustiti vaše prijestupe. To će reći da bez oprosta drugima nema pristupa Bogu.

Pomozi mi Bože da se ne igram tebe. Tko sam ja da sudim ikoga? Daj da ne gledam trun u oku brata svojega, a brvna u svome oku ne vidim. Daj da pružim prvi korak oprosta onima koji su me uvrijedili, a ne da očekujem da se oni prvi meni jave. Bože, daj da molim svaku večer za one koji su me taj dan uvrijedili. ‘Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla’ – udalji Bože od mene sve što me navodi na grijeh, daj da te ne iskušavam, da se ne igram s grijesima, daj da se oduprem zamkama zloga.

Vlč. Josip Blažotić, župnik u Velom Brgudu, Velim Munama i Vodicama.