SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivica Zrno: Pozvani smo raditi i surađivati na dolasku i ostvarenju Kraljevstva Božjega

ČITANJA:

Heb 10, 32-39;

Ps 37, 3-6.23-24.39-40;

Mk 4, 26-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste — sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«

I govoraše im: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«

Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Zrno:

Danas nam Isus progovara o Kraljevstvu Božjem. Čini to na veoma slikovit način. Istina, Njegov govor je upućen krugu ljudi koji Ga slušaju, što vidimo iz zadnje rečenice odlomka svetoga Evanđelja. Govor o Kraljevstvu Božjem je veoma važan, jer kako nas upućuje ista rečenica, nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. Iz svega se vidi da je Isusu stalo da im sve bude jasno, jer to isto Kraljevstvo treba naviještati.

Kako bi sve bilo jasnije, Isus kroz prispodobe opisuje Kraljevstvo Božje. Prva prispodoba je prispodoba o sijanju sjemena, a druga prispodoba je govor o specifičnoj vrsti sjemena – sjeme gorušice.

Prispodobom sijanja sjemena, Isus šalje jasnu poruku slušateljima, kako Kraljevstvo Božje neće ni u kom slučaju doći preko noći, već je potrebno vrijeme, strpljenje, ustrajnost u radu i pravilnom življenju u skladu sa svime što nam dolazi od Boga. Sjeme je posijano, to je čovjekov ulog, ali na rast biljke čovjek ne može utjecati. Istina, potrebna je briga kao što to činimo nakon sjetve – zalijevanje, okopavanje, gnojenje. Ali sav taj napor ne garantira uspješnost rasta. Garanciju može dati jedino Gospodin i o Njemu sve ovisi. Poruka slušateljima je veoma jasna – mi smo pozvani raditi i surađivati na dolasku i ostvarenju Kraljevstva Božjega, ali si ne smijemo umisliti da ono ovisi o nama. Sve što jest i što će biti dolazi nam kao dar od Boga, a mi možemo biti Njegovi vjerni suradnici.

Druga prispodoba kroz koju Isus približava Kraljevstvo Božje je prispodoba o sjemenu gorušice. Prije svega, znate li što je gorušica, jeste li je ikada vidjeli? Riječ je o zaista malom sjemenu, koje svojom veličinom ne zadivljuje. Kako sam Isus kaže, ono je manje od svega sjemenja na zemlji, svega koji milimetar. Zaista je maleno, neznatno, gotovo beznačajno. Najpoznatiji plod gorušice je senf. Vjerujem da je tek ova rečenica približila o kojoj i kakvoj se biljci radi. U svakom slučaju, iz Isusovih nam usta dolazi uspoređivanje Kraljevstva Božjeg s ovim malenim i neznatnim sjemenjem. A kraj usporedbe je veoma zanimljiv, jer kraj ne govori o neznatnosti, nego o veličini i prednostima koje dolaze na koncu. Ono prvotno maleno i neprimjetno sjeme razvilo se u veličanstvenu biljku koja je u stanju pružiti zaklon drugim živim bićima.

I ovdje je poruka veoma jasna. Kraljevstvo Božje ne dolazi preko noći, ali za onoga tko bude imao strpljenja, tko bude vrijedni i marljivi suradnik Božji, tko ne bude odustajao niti se dao razočarati zbog neznatnosti, za njega će doći Kraljevstvo koje će biti istinska nagrada.

Lijepo je slušati i čitati o tome, ali ne treba zaboraviti da vrijeme u kojem Isus govori ima svoje posebnosti govora o Kraljevstvu. Ljudima današnjeg vremena lakše je razumjeti ovakav govor o Kraljevstvu. Isusovo vrijeme nosi opterećenje kraljevstva kao društvenog uređenja, stoga je za razumjeti da su Isusovi slušatelji imali vlastite vizije o Kraljevstvu Božjem koje često nisu imale poveznicu s onim što Isus govori. Tako će se naći očekivanje svrgavanja trenutne vlasti i namještanja novih vođa, pa ako Isus bude novi kralj, logično je da će oni biti prvi ministri u novoj vlasti.

Iz svega se vidi koliko je bilo nužno pročišćenje razmišljanja, te koliko je bilo nužno da od čistih ljudskih stavova dođu do onoga što isus zapravo želi. Dao nam Gospodin da Ga uistinu slušamo i ustrajnim vjerničkim življenjem na izgradnji Kraljevstva Božjega radimo.

Vlč. Ivica Zrno, župnik župe “Sveta Ana, majka BDM”, u Laćarku, Srijemska biskupija