SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Damir Ocvirk: Kako je važno biti na Isusovoj strani, na strani istine i ljubavi!

ČITANJA:

Jr 11,18-20;

Ps 7,2-3.9b-12;

Iv 7,40-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona — to je prokleto!« Kaže im Nikodem — onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ocvirk:

Postoje dva načina prihvaćanja Isusa i njegove poruke. Isusa se može prihvatiti ili odbaciti. Sveto pismo nas poučava – već u Starom zavjetu – da prihvaćanje Boga i njegova zakona znači blagoslov, a odbacivanje Boga prokletstvo, odnosno smrt. I s Isusovim učenicima je jednako – ili ih se prihvaća ili odbacuje. Zato će i Isus reći kako je on postavljen kao kamen ugaoni koji će postati kamenom spoticanja, a svojim učenicima poručuje: Mene su progonili i vas će progoniti.

Isusovi suvremenici bili su podijeljeni. Neki su se divili Isusovim riječima i djelima do te mjere da su pošli za njim, drugi su ga prezirali i u ničemu nisu našli nešto dobro, već uvijek hulu ili kršenje zakona. Taj prijezir prema Isusu ide do te mjere da su ga glavari svećenički i farizeji htjeli uhititi i ubiti. No, uvijek se nađe netko tko u mraku mržnje i nesnošljivosti zasvijetli razumom i ljubavlju. Takav je bio Nikodem iz današnjeg evanđelja koji se zalaže za Isusa i za pravični sudski postupak, bez primjesa lažnih optužbi ili osobnih osveta.

Kako je važno biti na Isusovoj strani, na strani istine i ljubavi. Gospodin uvijek daje potrebnu snagu za svjedočenje. Zar i sam Gospodin ne kaže svojim učenicima da ne smišljaju unaprijed svoju obranu, nego će im Duh dati prave riječi u pravi trenutak. Ljubav ne može napustiti ljubav. Kada se izlažemo za Gospodina, kada se izlažemo svoju komociju ili svoj ugled zbog Boga ili Crkve – Gospodin nas nikada neće ostaviti same – na tankome ledu. Ako se Bog brine za najobičnije stvari u prirodi oko nas – za travu ili cvijeće – zar neće još više brinuti o onima koji svjedoče za njega – koji svjedoče za istinu.

Više puta je u evanđeljima zapisano što misle Isusovi suvremenici o njemu. Neku su ga smatrali prorokom, neki su govorili da je Ilija ili uskrsnuli Ivan Krstitelj… Istina je da je on ispunjenje svih proroka Staroga zavjeta, ispunjenje mesijanskih obećanja i vječni svećenik Novoga zavjeta koji je prinio svoj život kao otkupninu za naše grijehe i tako postao spasitelj paloga svijeta. Svojim djelima je svjedočio za Očevu slavu. Govorio je jednostavno, s puno ljubavi i strpljivosti sa svojim učenicima i grešnicima. Isusov govor je bio govor koji oslobađa i vraća ljudima izgubljeno dostojanstvo. Svojim riječima – snagom Očeva autoriteta – opraštao je grijehe i ozdravljao. Isusov govor je smjerokaz koji vodi u vječni život. Izgovorene riječi našega Gospodina su riječi života vječnoga.

Ni jedan prorok, svećenik, sudac ili kralj – bez obzira na njegovo poslanje ili mudrost, nije mogao govoriti kao Isus, ni jedan nije mogao s takvom sigurnošću otvoriti vrata raja kao Isus.

Slušajmo Krista, neka se svaka njegova riječ vrati Ocu s plodom naših dobrih djela, djela koja će postiti zalogom spašenosti.

Vlč. Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa sa zagrebačke Trešnjevke