SVAKODNEVNO U 7:30 Učiteljica vjere i molitve

ČITANJA:

Jr 31,1-7;

Otpj. Ps.: Jr 31,10-12ab.13;

Mt 15,21-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu nato njegovi učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Jure Šarčević, povjerenik za posvećeni život Zagrebačke nadbiskupije:

Poštovani slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Evanđelje koje smo upravo čuli donosi nam prekrasan susret Isusa i žene poganke Kananejke. Isus, umoran od neprestanih sukoba s farizejima, povlači se u poganske krajeve, u okolicu Tira i Sidona. To su mjesta u današnjem Libanonu. Isus se želi se skloniti od mnoštva, no tamo ga pronalazi jedna žena – Kananejka, strankinja, majka slomljena srca čija je kći teško opsjednuta.

U ovom slučaju Isusov nas postupak prema njoj prilično zbunjuje. Isus, kojeg poznajemo kao utjelovljenu ljubav i milosrđe, najprije šuti. Zatim, na nagovaranje učenika da je se riješe, odgovara riječima koje zvuče isključivo: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” A kada mu žena, usprkos tome prilazi, pada na koljena i vapi: “Gospodine, pomozi mi!”, Isus izgovara rečenicu koja u našim ušima zvuči gotovo okrutno: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”

Zašto Isus tako postupa? Zapravo, Isus ovdje djeluje kao vrhunski pedagog. On ne želi poniziti ovu ženu; Želi izvući na vidjelo njezinu vjeru i istovremeno poučiti svoje učenike. Židovi tog vremena smatrali su pogane nedostojnima Božje blizine, često ih pogrdno nazivajući “psima”. Isus koristi taj rječnik, ali ga ublažava – koristi riječ koja označava kućne ljubimce, psiće koji žive u kući.

I tada se događa čudesan preokret. Ova žena ne dopušta da je Isusova prividna hladnoća obeshrabri. Ona ne odlazi uvrijeđena. Njezin ponos je mrtav jer je njezina ljubav prema kćeri prevelika. Ona prihvaća Isusovu sliku i odgovara nevjerojatnom mudrošću i poniznošću: “Da, Gospodine! Ali i psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara.”

Kananejka zapravo kaže: Gospodine, u pravu si. Ja nemam pravo na tvoj kruh. Nemam zasluga. Ali Tvoja je milost toliko obilna da su meni dovoljne i mrvice. Tvoje mrvice moćnije su od svih mojih nevolja.

U tom trenutku Isus se, slikovito govoreći, “predaje”. Onaj koji je u Izraelu tako često nailazio na sumnju i okorjelost srca, ostaje zadivljen pred ovom strankinjom. Kliče: “O ženo, velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I kći joj ozdravi u isti čas.

Ova Kananejka danas je svima nama velika učiteljica vjere i molitve. Od nje možemo naučiti nekoliko važnih stvari:

Ona nas uči da u molitvi valja ustrajati. Koliko puta odustanemo od molitve jer nam se čini da Bog šuti? Isusova šutnja nije odbijanje; ona je poziv da tražimo dublje, da naša molitva postane vapaj srca, a ne samo usputna navika.

Kananejka nas uči pravoj poniznosti. Ne dolazi Isusu sa stavom “ja imam pravo”, nego sa stavom “meni je potrebna Tvoja milost”. Istinska molitva uvijek izvire iz spoznaje da smo pred Bogom prosjaci koji ovise o Njegovoj dobroti.

I treće što nas uči ova žena je vjera koja pobjeđuje. Nju nije zaustavila činjenica da je strankinja, nisu je zaustavili mrzovoljni učenici, pa čak ni prividno odbijanje samoga Isusa. Ona je gledala samo u Njegovo srce, vjerujući da je On dobar.

Poštovani slušatelji, s čime danas dolazimo pred Isusa? Možda mu donosimo svoje brige i probleme, narušene odnose u obitelji, razrušen brak, strah za budućnost ili neku drugu muku. Možda nam se čini da Bog šuti na naše vapaje.

Kananejka nam poručuje da nikad ne smijemo odustati. Kada ti se čini da su ti vrata zatvorena, klekni i reci poput nje: “Gospodine, pomozi mi!” Čak i ako osjećaš da primaš samo mrvice Božje milosti, sjeti se – i najmanja mrvica s Božjega stola dovoljna je da potpuno promijeni i ozdravi tvoj život.