SVAKODNEVNO U 7:30 Svoju bol, strah i nemoć povjeri Gospodinu

ČITANJA:

Am 5,14-15.21-24;

Ps 50,7-14.16b-17;

Mt 8,28-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kada Isus dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnicâ, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. I gle, povikaše: »Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?«

A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. Zlodusi ga zaklinjahu: »Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.« On im reče: »Idite!« Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.

A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić, član Družbe Misionara Krvi Kristove:

Bilo bi dobro da prije svakog susreta s Božjom riječju napravimo kratku pripravu prije samoga uranjanja u razmatranje. Važno je biti svjestan da se ne susrećemo samo s povijesnim govorom o Isusu iz Nazareta, koji je živio prije dvije tisuće godina i ostavio nam određena pravila za život, nego s osobom koja je živa i prisutna u svojoj riječi. Isusu je stalo da kroz susret s njegovom riječju doživimo njegovu živu prisutnost. On želi ozdraviti u nama ranjenu sliku o Bogu zbog koje možemo nositi teške terete usamljenosti, odbačenosti i krivnje. U današnjem evanđeoskom tekstu promatramo dvojicu opsjednutih ljudi. Koliko li je samo negativnih i destruktivnih glasova odjekivalo u njima, a da im se nisu mogli oduprijeti vlastitom snagom. Zli duh im je nametao teret krivnje i uvjeravao ih da su bezvrijedni, da su nitko i ništa. Tim je ljudima bio potreban netko tko će se zauzeti za njih i donijeti im spasenje.

Zamislimo samo koliko su osuda doživjeli od svojih sunarodnjaka, jer su mnogi vjerovali da je njihovo stanje posljedica njihovih osobnih grijeha ili grijeha njihove obitelji. Zbog svoje su situacije bili odbačeni i isključeni iz društva, unaprijed osuđeni, bez ikoga tko bi im pružio podršku ili se zauzeo za njih. Vidimo da su živjeli u grobnicama, daleko od uobičajenog društvenog života. Nisu imali mogućnost doći u Hram i pomoliti se zajedno s drugima. Bili su prepušteni samoći i prijeziru okoline. Isus, međutim, djeluje potpuno drugačije. On pokazuje da su mu ti ljudi iznimno važni. Ne promatra ih prvenstveno kao opsjednute, nego kao svoje ljubljene sinove kojima želi vratiti dostojanstvo, slobodu i mir. I mi često ulazimo u raspravu s glasovima koji nas optužuju i osuđuju. Pokušavamo dokazati svoju nevinost i opravdati se, ali u takvoj raspravi često doživljavamo poraz. Papa Franjo više je puta naglašavao da se sa zlim ne ulazi u dijalog, nego da svoju bol, strah i nemoć povjerimo Gospodinu. Isus je onaj koji nas opravdava i zauzima se za nas do posljednje kapi krvi prolivene na križu. Zato mu dopustimo da nas svakodnevno hrani ljepotom svoje riječi, riječi koja iscjeljuje naše srce od rana nastalih pod utjecajem laži koje nas žele uvjeriti da smo bezvrijedni i nevažni. Neka nas tijekom današnjega dana prati istina da je Gospodin uvijek uz nas. On nam neprestano daruje svoju ljubav koja pobjeđuje svako zlo, liječi svaku ranu i vraća izgubljenu nadu.