SVAKODNEVNO U 7:30 Svoj pogled usmjeri na Krista

ČITANJA:

vl: 1Iv 4,7-16;

Ps 34,2-11;

Lk 10,38-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači s. Damjana Mihaela Barbarić:

Hvaljen Isus i Marija, cijenjeni slušatelji.

Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo… Nju je dvaput imenom zazvao: »Marta, Marta!« (Lk 10,41). Bijaše to kao kod važnih biblijskih zvanja kada Bog zahvaća duboko u život svojih izabranih i stvara preokret koji će odrediti životnu zadaću toga čovjeka. Tako je bilo s Abrahamom kada je Izak već bio na žrtveniku. Tako je bilo s Mojsijem pred gorućim grmom, a i sa Samuelom dok je još bio dječak.

Ne bismo li rado svi stavili svoje ime umjesto Martinoga, jer se prepoznajemo u tim Isusovim riječima. Tko se ne brine i ne uznemiruje. I toliko je toga što nas uznemiruje, s pravom osjećamo brigu za svoj život, posao, djecu, obitelj… zdravlje. Isus nam želi skrenuti pozornost, pozvati nas da svoje oči upremo u Njega, kako psalam 34 kaže U NJEGA GLEDAJTE i razveselite se! Samo tako Marta može uspjeti, i ti i ja. Uznemirenost i pretjerana briga ne čine dobro. Marta je u Evanđelju povezana s dvije osjetljive ljudske životne situacije. Prva je u Lukinu Evanđelju – kada nam dođe važan gost u kuću. Druga je u Ivanovu Evanđelju – kada nam netko umre.

Marta je osoba koja je bila poučljiva i Isus ju je poučavao. Baš je prava učenica. I u jednom i u drugom trenutku Marta je naučila važne stvari.

U prvom primjeru gostoljubivosti da ne stavlja naglasak na sporedne stvari i tako izgubi iz vida bitno, a u drugom primjeru otkriva joj uskrsnuće, novo stanje čovjeka koje nas čeka. Ovaj život nije sve, i smrt nije kraj. Postoji vječnost kojoj nema kraja. Za tim naše srce čezne i zato se trudimo. No, dogodi nam se da putem skrenemo pogled na beznačajne stvari, da se opterećujemo zbog sitnica, mučimo jedni druge, prozivamo se jer nije napravio ovo ili ono. U redu je biti odgovoran, u redu je dati sve od sebe, ali ne smijemo u datom trenutku zaboraviti bitno, ili još gore povrijediti bližnjega načinom na koji ga upozoravamo. Pitajmo se danas što bi Isus tebi rekao nakon što bi izgovorio tvoje ime…