SVAKODNEVNO U 7:30 Što će ti više nego da budeš jedno s Ljubavlju!

ČITANJA:

Dj 2,36-41;

Ps 33,4-5.18-20.22;

Iv 20,11-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta:

Zašto plačeš? Koga tražiš? Što želiš? Nije li nam to pitanje poznato… Dobro ga znamo iz susreta Isusa i slijepca – ponavlja se isto pitanje – što želiš da ti učinim, tj. što tražiš, što ti srce hoće, za kime ti srce čezne?! Isus je od početka javnoga propovijedanja u svakom susretu s čovjekom, u svakom izlječenju, oslobođenju, učinjenom čudu, naglašavao samo jedno – osobni susret s Bogom. Isus provocira sve da se zapitaju duboko u sebi što im srce čezne, što im srce želi.

Zdravlje se može potražiti i u liječničkoj ordinaciji, prolazna utjeha se može pronaći usput na nekim zabavnim mjestima i uz neke osobe, kratkotrajna sreća pod reflektorima ovoga svijeta. Isus pak svakog čovjeka, a tako i tebe i mene, želi povezati sa sobom! On želi biti jedina ljubav našega života. Kad dobro razmisliš, Isus je u pravu, drugoga puta nema. Kao u slučaju ozdravljenja slijepca, Isus i s Marijom na grobu čini isto. Ona jadna u suzama i bolima, razočarana, ne vidi i ne prepoznaje drugu stvarnost osim one o kojoj je svjedočila: da je Isus raspet, da je umro i da su ga stavili u grob. Sada njezina situacija postaje još gora. Došao je trenutak kada se odvažila i dolazi na grob, koji je prazan. Isus pita: Što želiš da ti učinim? Zašto plačeš? Zašto si zadubljena u ono što vidiš tjelesnim očima, zašto suze pokrivaju lice i bučna tuga zatvara uši? Kao da Isus kaže: zašto me ne vidiš i ne čuješ? Ovdje Isus postavlja ključno pitanje: KOGA tražiš?

Nakon toga pitanja kao da se razotkriva ono što je Marija nosila u sebi, ono što joj je jedino bilo važno – čežnja srca bila je ispravna. Čim je čula svoje ime otkrila je na glas koga traži: Učitelja svoga! Poruka Uskrsloga vrijedi i za tebe: ima ljubavi u tebi, ima dobrote, ima svjetlosti u tebi, imaš život vječni – samo vjeruj i bit će ti.

Što smo ti i ja poželjeli za Uskrs? Što smo ti i ja zamolili Isusa Uskrsloga? Što zaista želiš da se dogodi u tvome srcu, u tvome životu, vjerujući u činjenicu da je Isus uskrsnuo i da je živ, da te poziva da budeš dionik života vječnoga? Isus od nas traži da otvorimo oči i ugledamo njega, poželimo njega, poželimo potrčati do njegovih nogu, do njegova srca i zavapiti za njegovom ljubavlju. Isus želi da tražimo njega, a ne nešto što nam on može dati. Isus želi tebe, želi da se ti spasiš, želi da budeš s Njime.

Što će ti više nego da budeš jedno s Ljubavlju koja je na križu pobijedila grijeh i smrt! Više od toga ne postoji, bolju pozivnicu od te ne možeš dobiti, važniju i snažniju čestitku nećeš nikada primiti. Kad s križa čuješ svoje ime, vjerovat ćeš, znat ćeš i osjećat ćeš da je to jedino što želiš! Vjera ti omogućuje da, bez obzira na okolnosti života, pogledaš na križ i izgovoriš srcem ono što jedino želiš: Isus. Nakon toga, s križa – najvećeg znaka ljubavi, čut ćeš svoje ime!