SVAKODNEVNO U 7:30 Služenjem i djelima milosrđa do spoznaje Božje ljubavi

ČITANJA:

Jak 4,1-10;

Ps 55,7-11.23;

Mk 9,30-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Cervelin:

Božja Riječ nam danas u središte stavlja Isusove učenike – one koji su ga odlučili slijediti svojim životom. Bili su s njime iz dana u dan, no slušajući današnji evanđeoski ulomak vidimo kako su bili ljudi poput svakoga od nas – da su imali svoje kvalitete i talente, ali i svoje nedostatke i mane. U potpunosti se možemo prepoznati u njima jer su prikazani, kako bismo to rekli, kao ljudi od krvi i mesa.

Evanđelist Marko donosi nam Kristov drugi navještaj svoje muke i uskrsnuća. O tome poučava svoje učenike kako bi znali što slijedi i kako bi znali shvatiti smisao Kristova utjelovljenja. A učenici? Učenici nisu razumjeli što im to govori, a bili su u strahu pitati ga da im protumači te riječi. Zaista, koliko puta i mi tako ne razumijemo ono što nam se događa u životu, posebice kada nas sustignu trenuci boli, patnje i kušnje. Tada, umjesto da se poput učenika okrenemo negativizmu, razočaranosti, nerazumijevanju i strahu, trebamo žarko prionuti uz Gospodina kako bi nam razjasnio takve situacije u našemu životu.

Učenici su na putu prema Kafarnaumu umjesto želje za shvaćanjem Učiteljevih riječi i navještaja zalutali u međusobne svjetovne rasprave o tome tko je najveći. Isus ih poznaje, zna što su pretresali među sobom. On, kao i dvanaestorici prije dvije tisuće godina, ponavlja i nama danas: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ Možemo reći kako i nama danas, kao i učenicima tada, ove riječi mogu zvučati paradoksalno, ali služeći svoje bližnje i čineći djela milosrđa možemo spoznati Božju Ljubav. Ljubav koja je svojom smrću na križu i uskrsnućem spasila čitav svijet – svakoga od nas. Tek tako, naučivši ljubiti te ljubeći i služeći one najmanje u svijetu primamo Krista, a po njemu i Onoga koji ga posla. Tako postajemo svjesni da smo ljubljena djeca našeg nebeskog Oca, koji je dao svoga Jedinorođenca za nas. Tako sve ono što ne razumijemo u svome životu postaje jasnije, a gledajući apostole, iako su bili ljudi slični nama, vidimo kako su nakon Uskrsa proširili Božju radosnu vijest spasenja svakom čovjeku. Tako i mi služeći možemo svojim životom proslaviti Gospodina.