SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ljiljana Radošević: Primimo Krista u nutarnju odaju svoga srca

ČITANJA:

vl.: Mal 3,1-4;

Ps 24,7-10;

Heb 2,14-18;

Lk 2,22-40

Tekst evanđelja:

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskog Katličkog radija!

Evanđelist Luka nas izvješćuje o prikazanju Gospodinovu u Hramu, gdje njegov Otac prima one koji ispunjavaju očekivanja izabranog naroda. Isus je onaj u kojem se ispunjavaju sva obećanja, i koji spašava čitavo čovječanstvo i okuplja ih u klanjanju istinitom Bogu.

Luki je Jeruzalem veoma važna tema, te simbol Božjeg blagoslova i kontinuiteta između obećanja i ispunjenja, između Židovstva i ponovno uspostavljenog Izraela koji putuje od Jeruzalema prema kraju svijeta.

Šimun, čije ime znači „Bog je uslišao“, u svojoj pjesmi izriče da je Božje spasenje dostupno u Isusu, da se to spasenje širi i obuhvaća Božji narod – Izrael, a zatim uključuje i poganske narode.

Bit će i onih koji će odbaciti Isusa. Šimun najavljuje i križ, a Marija, koja je uzorna vjernica trebat će se također odlučiti ‘za’ ili ‘protiv’ Božje objave u Isusu. Obiteljske veze ne stvaraju vjeru. Marija nije vjernica po tome što je rodila Sina Božjega, nego po tome što je prihvatila njegov put i na njemu ustrajala. U tome je Marija svakome od nas primjer da se vjernik ne rađa, nego svojim opredjeljivanjem za Isusa i njegov put kroz čitav život, postaje vjernikom.

Četrdeseti dan poslije Božića postaje cilj blagdana Isusova rođenja, kada Šimun uzima Dijete u naručje i slavi Boga riječima: „Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga“ (Lk 2,30-32).

Ako smo i mi zadnjih tjedana meditirali o Isusu i uzeli ga u svoje naručje, Božić i nas otpušta u našu svaodnevicu u kojoj s Kristom možemo nadvladati puno toga.

Ovaj blagdan nas poziva da primimo Krista u nutarnju odaju svoga srca. Tu moramo uvijek iznova otvarati nove prostore svoga života za svjetlo koje je na Božić zasjalo u našem svijetu. Neka to svjetlo i danas ispuni nas, i ovaj svijet svjetlom svoje ljubavi posebno u potresom stradalim područjima, kao i tamo gdje bjesni mržnja i ratovi. Neka oči svih ispaćenih ljudi „vide spasenje“ koje ispunjava njihovu najdublju čežnju, čežnju za Bogom.