SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ljiljana Radošević: Je li naše srce slijepo da u Isusu vidi Mesiju?

ČITANJA:

Heb 12,4-7.11-15;

Ps 103,1-2.13-14.17-18a;

Mk 6,1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«

I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskog Karoličkog radija!

Dok smo jučer kroz riječi Lukina evanđelja slijedili događaj Gospodinova prikazanja u Hramu i čuli od starca Šimuna riječi upćene Mariji, majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan…“ (Lk 2,34.), danas već vidimo ispunjenje toga proročanstva.

Evanđelist Marko nas vodi u Isusov zavičaj. „A kad dođe subota poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: ‘Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? Kakva li se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin…? I sablažnjavahu se o njega.’“ (Mk 6,2-3).

Marijin sin je čovjek kao i drugi, ali je po svojoj mudrosti i čudima koja je činio posve drugačiji od ostalih ljudi. To je misterij, tajna pred kojom ostajemo zadivljeni, u klanjanju. Oni koji su blizu Isusa, daleko su od toga da budu pažljivi na znakove koji su mu darovani. Ne traže u tim znakovima smisao, nego se sablažnjavaju i zatvaraju svjetlu koje od njega dolazi. I nama se to često događa.

Priča kaže kako „učitelj, koji je u svojoj špilji na Himalaji meditirao, otvori oči i ugleda neočekivana gosta kako sjedi pred njim. Bio je to opat poznatog samostana.

‘Što tražiš?’ – upita ga. Opat mu je ispričao žalosnu priču. Nekoć je njegov samostan bio glasovit u zapadnom svijetu. Njegove su ćelije bile pune kandidata, a crkva je odzvanjala pjesmama redovnika. Ali, i na samostan su se sručila teška vremena. Narod više ne hrli da se duhovno nahrani, rijeka mladih kandidata je presušila, u crkvi vlada tišina. Ostala je samo šačica monaha i oni teška srca obavljaju dužnosti.

Opat je htio saznati ovo: ‘Je li zbog nekog grijeha samostan upao u takvo stanje’

‘Da’, odgovorio je učitelj, ‘to je grijeh neznanja’,

‘Kakav bi to grijeh mogao biti?’

Jedan je od vas Mesija prerušeni, a vi to ne znate’.

Rekavši to, učitelj zatvori oči i vrati se svojoj meditaciji.

Na svom napornom putu natrag u samostan, opatovo je srce brzo kucalo na pomisao da se Mesija – i to sam Mesija – vratio na zemlju, i da je u njegovu samostanu.

‘Kako to da ga nije prepoznao? I tko bi to mogao biti? Brat kuhar? Brat sakristan? Brat ekonom? Brat prior? Ne, on ne; on ima previše pogrešaka, nažalost. Ali učitelj je rekao da je prerušen. Nisu li te pogreške njegovo prerušeno odijelo?’ Kad je potanko razmislio, svaki je u samostanu imao neku pogrešku. A jedan od njih mora biti Mesija!

Kad se vratio u samostan, skupio je sve monahe i rekao im što je otkrio. A oni su u nevjerici gledali jedan drugoga. Mesija’ Ovdje? Nevjerojatno! Rečeno im je da je prerušen. I stoga je moguće. Što ako je to taj? Ili onaj tamo? Ili…

Jedno je bilo sigurno: ako je Mesija prerušen, oni ga najvjerojatnije neće prepoznati, i počeli su se međusobno ponašati s poštovanjem i obzirom.

‘Nikada ne znaš’, govorili su kad bi razgovarali jedan s drugim, ‘možda je on’.

Posljedica toga je bila da je ozračje u samostanu titralo od veselja. Uskoro je na desetke kandidata tražilo da bude primljeno u samostan, a crkva je ponovno odzvanjala svetim i radosnim pjevom monaha koji su žarili duhom ljubavi“. (Jeka tišine, priredio i odgovara fra Mladen Herceg, Zagreb 2002.)

Od kakve je koristi što su Isusovi sumještani i sunarodnjaci imali oči, kad im je srce bilo slijepo da vide u Isusu Mesiju? To je i naš problem.