SVAKODNEVNO U 7:30 s. Augustina Barišić: Molimo za novo srce sposobno čuti duboko Božje djelovanje

ČITANJA:

Mih,2,1-5;

Ps10,1-8,14;

Mt 12,14-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme iziđoše farizeji iz sinagoge i održaše vijećanje protiv Isusa, kako da ga pogube. Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju – da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti – sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima!

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić:

Poštovani slušatelji, slušanje Riječi Božje za svakoga od nas bi trebalo postati put otkrivanja onoga što Bog želi, kako bismo to i mi mogli provoditi u životu i tako surađivati u uspostavi Kraljevstva. A razmišljanje o Riječi Božjoj, ujedno postaje i sjećanje na velike događaje ozdravljenja i oslobođenja koje je Isus činio. Tako se ostvaruje zahtjevna zadaća razlučivanja unutar povijesti: otkrivanje zapanjujuće Božje novosti u Isusovu djelovanju. A On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju – da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima!

Ako pozorno slušamo riječi evanđelja, čuli smo i danas da i nas Isus poziva gledati dalje od vidljivog, kroz razgolićenost srca, u tišini i samoći koje u nama oplemenjuju vid i sluh jer samo tako smo budni i bdijemo i u sred noći.

Stoga, prijatelji, prepustimo se djelovanju Duha, povucimo se u samoću i otiđimo, sklonimo se u dubinu tišine, a sa sobom povedimo na molitvu i mnoštvo onih koje nam On šalje, baš kao što je i Isus učinio.
Stoga, uđimo u molitvu i molimo za novo srce, sposobno istraživati, pomno proučavati, osluškivati i čuti, u sebi i u povijesti, duboko djelovanje goruće prisutnosti Boga, uz njegovanje pažnje unutarnjeg uha na pokrete Duha, koji se događaju u dubini srca.

A kršćanin koji živi budan i koji je naučio pažljivo promatrati znakove vremena s pravom se naziva „prorokom“. Zapravo, on ima proročku sposobnost zaviriti u nutrinu stvarnosti i u sebi nositi objavu božanskog i zato je sposoban otvoriti svoje srce potrebama povijesti i u njoj surađivati u izgradnji kraljevstva Božjega, dok sluša riječi koje može primijeniti i na sebe: „Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima!“ Neka tako i bude. Amen!

s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove