SVAKODNEVNO U 7:30 s. Augustina Barišić: Bogu je bitna svaka jednostavna duša koja se hrani Riječju i vrši njegovu volju

ČITANJA:

Pst18,1-10a;

Ps15.2-5;

Kol1.24-28;

Lk 10,38-42

Tekst evanđelja:

Dok su oni tako putovali uđe Isus u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.“ Odgovori joj Gospodin: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.“

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani i dragi slušatelji.
Ovo nam evanđelje govori kako riječ Božju treba pozorno osluškivati, kako bi čovjek mogao djelovati onako kako ga Gospodin usmjerava. Slučaj Isusovog susreta s Martom i Marijom mogu protumačiti kao kombinaciju kontemplacije i djelovanja. To nisu dva suprotstavljena pojma, već dva lica iste stvarnosti, kao što su Marta i Marija dva profila jednog lica. A razlika između njih pripada samo vanjskoj sferi. U stvarnosti se teorija i praksa spajaju i dopunjuju jedna drugu, stapajući se u savršenstvo.
Kontemplacija u koju je Marija slušanjem uronila u susretu sa Isusom, Martu je vodila ka djelovanju vjerujući da je i njena prisutnost dok se brinula za vanjsko, uronjena u novi Isusov savez, onoliko koliko se i Marija sjedinila s Kristom.

Međutim, ovaj događaj i u nama izaziva znatiželju dok ga često primjenjujemo i na sebe i svoj život, te se s pravom pitamo, zašto je ova, na očigled, rekli bismo jednostavna situacija postala prijeporom i sukobom Marte i Marije, te je natjerala Isusa da se uključi i postane „sudac“. Tko se od ove dvije sestre bolje postavio pred njim? Smatram kako su obje uzele svoj zalogaj. I jedna i druga su se potpuno stavile Isusu na raspolaganje, svaka na svoj i drugačiji način, dijametralno suprotan i suprotstavljen do mjere da je svakoj od njih moglo djelovati da ona druga ne služi Gospodinu na prikladan način.

Pitam se što je Martu natjeralo da reagira prozivajući svoju sestru za nemar i neodgovornost? Je li ona bila u pravu? Po Isusovim reakcijama vidim da nije, jer je dao za pravo Mariji koja je ostala slušati (kontemplirati) Njegovu riječ.  Nameće nam se ono famozno pitanje – zašto? Odgovor je: jer Isusova procjena nije bila pristrana, već je bila utemeljena na vrlo jasnim kriterijima. Taj odgovor poprima konkretan oblik u pažnji Marije koja slušanje posvećuje. Jer, On je za svoga djelovanja i propovijedanja jasno isticao koliko mu znače oni koji slušaju i vrše volju Oca nebeskoga koju je On objavio svijetu. Tako je i u ovoj situaciji potvrdio svoje riječi kako ne živi čovjek samo o kruhu, nego i od svake riječi što izlazi iz usta Božjih.
Naime, Bogu ne služe samo oni koji ga s vremena na vrijeme počaste zemaljskom hranom, već i oni koji su otkrili koliko je bitnija ona duhovna hrana.

Isus nam želi reći kako Otac od nas ne traži velika djela i velike stvari, već nam kroz ovo evanđelje poručuje koliko mu je, baš poput Marije koja je stajala do njegovih nogu i samo netremice slušala, bitna svaka ona jednostavna duša koja se hrani Božjom riječju i koja vrši volju Očevu. Amen.

s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove