SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ana Begić: Bog ljubi i prašta

ČITANJA:

Mih 7,14-15.18-20;

Ps 103,1-4.9-12;

Lk 15,1-3.11-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.« »Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«

»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’« »Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Božju tumači s. Ana Begić:

Prispodobe o opraštanju brane i osvjetljavaju ponašanje Krista i prve Crkve koja oprašta ljudske grijehe, ruši vjerske barijere i poziva na život u Kraljevstvu Božjem. Predstavnici židovskog naroda mrmljaju i opiru se takvom stavu jer su ljubomorni i ponosni na svoj privilegirani odnos s Bogom. Osobito ne prihvaćaju Isusov (Božji) odnos prema drugima (grešnicima, prostitutkama, neprijateljima). Isus ruši njihove predrasude o vjerskoj sigurnosti i viziji odnosa s Bogom.

Otkrivaju nam se tako dva cilja ove parabole: Isus na ovaj način brani svoj autoritet i poziciju, osobito svoj odnos prema marginaliziranima i odbačenima u društvu te istovremeno nam objavljuje pravo lice Božje kao onoga koji ljubi i prašta. Ovaj stav je osobito izrečen u prispodobi o dobrom Ocu koji prašta rasipnom sinu. Otac dopušta sinu kao odrasloj osobi da sam izabere svoj način života. Bog poštuje našu slobodu, pa i onda kada činimo krivo. Ne želi nam oduzeti dar slobode. Međutim, kada je sin sam shvatio promašenost vlastitog života, Otac ga prima natrag jer roditelj ne može ne oprostiti svom djetetu. On mu želi uvijek dobro. Međutim, važno je uočiti da Otac nije išao u potragu za sinom. Pustio ga je da ide svojim putem. To nas upućuje da je središnja osoba ove prispodobe stariji sin, a ne rasipni! Ovaj dobar sin je zapravo simbol izraelskog naroda koji misli da je kuća samo njegova i da u njoj nema mjesta za grešnike.

Ne mislimo li i mi često kao stariji sin? Čak bismo mogli reći da bi se i danas većina nas ponašala kao stariji sin, jer bismo upravo mislili što i on, dok smo mi sve čuvali i uzdržavali, naš mlađi brat ili sestra su sve spiskali uživajući u hedonizmu koji svijet nudi. Nama se to čini pravednije, jer gledamo ljudskim očima i tako mjerimo, ali otac u prispodobi na djelo svoga mlađega sina gleda s ljubavlju i milosrđem, i zato može oprostiti!

Međutim, otac se ne slaže sa starijim sinom. Otac – Bog daje svoju milost svima, a ne samo dobrima (izabranima). On i grešniku želi dati novu priliku – da se obrati i zaživi novim životom. On se raduje kada netko spozna svoj grijeh i želi ga napustiti. Isus je živo uprisutnjenje ove ljubavi, a sljedeći ga i mi bismo trebali svakodnevno biti svjesni takve i tolike ljubavi!

Martina s. Ana Begić, profesorica na Katedri moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu