SVAKODNEVNO U 7:30 Raspoloživost za Boga i njegovo djelo u svijetu

ČITANJA:

Am 2,6-10.13-16;

Ps 50,16b-23;

Mt 8,18-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovijedi da se prijeđe prijeko. I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«

Riječ Božju tumači vlč. Petar Tisaj:

Danas imamo redovito zamišljeni ideal u svojoj glavi o zdravom i jakom pojedincu. Na društvenoj pozornici ostaju samo oni snažni, moćnici, uspješni, u biti nemilosrdni i okrutni. Slabi, neuspješni i hendikepirani nemaju što tražiti u takvom okružju. I moramo birati između toga, između blagosti jednoga Božjeg duha koji nikome na čini zlo i svjetovnoga koje nas okružuje. Znamo što u konačnici čovjekovoj duši i srcu godi.

Čini se da Bog redovito dolazi prekasno. I kad dođe, sve je već zauzeto. Čovjek se udomio, ima svoje zvanje, svoje društvo, već je rasporedio svoje vrijeme i svoje snage. Kao da Boga nema i kao da on ne smije uopće prodrijeti u naš život. Kad nam pokuca na vrata ili srce, u pravilu smo već koječime zauzeti. Gospodine, molim te, samo ne mene, samo ne ja! Već je netko drugi zauzeo Isusovo mjesto! Drugi su se već naselili u srcu, u biću. Svatko, samo ne Isus. Svatko ima pravo, osim njega, koji zove, kuca, poziva. Kažu: Pa imam obitelj, imam zvanje, imam kuću, imam veliko poduzeće, samo ne mene, Bože, zaobiđi mene.

U mnoštvu koje Isusa okružuje izdvajaju se njih dvojica-trojica i oslovljavaju Isusa riječima: “Učitelju”, “Gospodine”! Žele mu se pridružiti, biti s njime, slijediti ga, nasljedovati. Jedan pismoznanac daje potpis da će Isusa posvuda slijediti. Jesu li oni zapravo svjesni što traže, za čim teže? Znaju li što znači ići za Isusom? Nitko to ne zna unaprijed, sve se odvija na putu. Isus je na putu, uvijek prema “drugoj obali”. Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda. Gdje sam ja udomljen? Gdje je moj zavičaj? Gdje je moje srce? Što će biti od mene? On nema gdje glave nasloniti. Time kao da oslikava stanje svakoga od nas. Svatko se može u tome otkriti i pronaći. Zato i učenik mora biti spreman ostaviti sve, prijeći na drugu obalu, napustiti posjed, obitelj, toplo gnijezdo u kome se dade mirno počivati. Svatko od nas teži u biti za tim. Ali sve postaje nevažno kad Bog uđe u čovjekov život, kad se Bog umiješa i pomiješa karte, precrta račune i planove. Isus ne traži odricanje zbog odricanja, nego traži slobodu, nenavezanost, raspoloživost za njega i njegovo djelo u svijetu.