SVAKODNEVNO U 7:30 Radnici u vinogradu – slika Kraljevstva nebeskog

ČITANJA:

Ez 34,1-11;

Ps 23,1-6;

Mt 20,1-16a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’

»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Mišel Kovačević, tajnik varaždinskog biskupa:

Braćo i sestre, dragi slušatelji!

U današnjem ulomku Evanđelja Isus, kao što je to često činio, govori u prispodobi. Obraća se svojim učenicima koristeći slike iz svakodnevnog života ljudi, s ciljem da im prenese duboke duhovne istine o Kraljevstvu Božjem i da ih potakne na promjenu srca.

Riječ je o prispodobi o radnicima u vinogradu.

Naime, ona govori o gospodaru vinograda koji je tijekom dana u različito vrijeme tražio i pronalazio radnike za svoj vinograd. Jedni su počeli raditi rano ujutro, a drugi su se uključili tek kasnije, pa čak i pred završetak radnoga dana. No na kraju su svi primili jednaku plaću, što onima koji su došli prvi i radili cijeli dan nije bilo drago.

Kako shvatiti ovu prispodobu? Ako vinograd shvatimo kao Kraljevstvo Božje, gospodara vinograda kao Boga, radnike kao nas ljude, a plaću kao dar spasenja i vječnoga života, onda iz ove prispodobe možemo izvući mnogo poruka.

A ja bih se danas zaustavio na dvije koje mogu biti važne i za naš život: na Božjoj velikodušnosti i na opasnosti zavisti.

Prvo: velikodušnost. Čuli smo da je gospodar vinograda bio velikodušan prema svim radnicima. Iako nisu svi radili jednako dugo, svima je dao ono što im je potrebno za život.

I ako gledamo ljudskim očima, takav postupak može nam se činiti nepravednim. Mogli bismo se pitati: pa kako može jednako primiti onaj koji je radio cijeli dan i onaj koji je radio samo jedan sat?

No, Božja logika nije uvijek naša ljudska logika.

Bog svoju dobrotu i milost ne dijeli po našim mjerilima, nego on jedini zna na koji će način biti velikodušan prema svakom čovjeku.

Zato nas ova prispodoba najprije podsjeća da budemo zahvalni za ono što smo sami primili, ali i da budemo velikodušni prema drugima.

Drugo: zavist. Zavist prepoznajemo u radnicima koji su radili cijeli dan. Oni se ne bune zato što nisu dobili ono što im je bilo obećano. Dobili su dogovoreni denar.

Njih žalosti to što su i drugi primili jednako. I nije li to upravo zavist? Jer, kako drugačije shvatiti žalost jer je netko drugi uspješan, prihvaćen, cijenjen ili sretan? Kako shvatiti stav u kojem čovjek umjesto da se raduje dobru drugoga, on ga doživljava kao vlastiti gubitak?

Zato gospodar u prispodobi pita: „Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“ I mislim da to pitanje Isus danas postavlja i nama: možemo li se radovati dobru koje Bog daje drugima ili nas tuđi darovi, uspjesi i radost čine nezadovoljnima?

Zato, braćo i sestre, budimo velikodušni prema drugima kao što je Bog velikodušan prema nama. I borimo se protiv zavisti, ne dopuštajući da nas tuđe dobro učini nezadovoljnima. Naprotiv, budimo zahvalni za ono što smo sami primili i iskreno se radujmo dobru koje Bog daruje drugima.