SVAKODNEVNO U 7:30 Profanacijom braka izgubila se misao o njegovoj svetosti

ČITANJA:

Jš 24,1-13;

Ps 136,1-3.16-18.21-22.24;

Mt 19,3-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«

Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i — otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — pa se oženi drugom, čini preljub.«

Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

Riječ Božju tumači mons. Leonard Markač:

Mnoga su pitanja što su ih Isusu postavljali njegovi učenici, farizeji kao i obični ljudi iz naroda. Neka od tih pitanja su: “Tko je moj bližnji?”, ” Je li malo onih koji se spašavaju?” “Jesi li Ti Mesija ili drugoga da čekamo?” Je li dopuštano plaćati porez caru ili nije?”

Danas smo čuli u Evanđelju jedno veoma aktualno pitanje: “Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?” Drugim riječima htjeli su čuti Isusovo mišljenje o rastavi braka i bračnoj vjernosti supružnika. Pitanje su postavili podli farizeji s nakanom, ne da nešto nauče, nego da ga iskušaju, je li on pravovjeran. Čitavo pitanje o braku i ženidbi, Isus vraća na prvotnu Božju zamisao. Ne polazi od Mojsija nego od Boga Stvoritelja. Odlučan je u stavu: “Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja”. Mojsijevo nazovi dopuštenje, tumači kao nužno zlo i to zbog okorjelosti njihovog srca.

Danas se mnogo govori o raznim krizama. Kriza u politici, kriza u gospodarstvu, kriza u, ako hoćemo u športu…možemo tako u nedogled. Pred našim je očima danas kriza braka. Ne znam da li se u koje vrijeme toliko govorilo o braku kao danas. Drže se mnogi seminari i posjećuju obiteljska savjetovališta. Drže se bračni vikendi za oženjene, a sve s jednim ciljem da bi se pomoglo ugroženim obiteljima i spašavalo što se spasiti može.

Nažalost, brak i obitelj, danas su u najvećoj krizi. Koji su razlozi za to? Iz svoje dugogodišnje župničke prakse, izdvojio bih dva ključna razloga. Prvi je taj što je današnji čovjek izgubio osjećaj za svetost. Čast iznimkama, ali najveća većina pristupa sakramentu ženidbe bez istinske spoznaje, a i želje da se pouče o uzvišenosti sakramenta. Brak je sveta zajednica. Bog dvoje koji sklapaju brak, po svom Sinu Isusu, posvećuje svojim Duhom. Oni su slika Boga nevidljivoga. Profanacijom braka u suvremenom svijetu izgubila se i misao o svetosti. Velika je šteta što se i među kršćanima sve više gubi razmišljanje o svetosti braka. Mnogima je crkvena ženidba paravan za izvanjsku svečanost i sve ono u što ulažu mnogo i sredstava i vremena. Kao drugi razlog smatram da je današnjem čovjeku stran izraz žrtva. Mnogo truda ulažemo u to kako bismo izbjegli žrtvu. A izbjeći je ne možemo. Žrtva su naši svagdanji križevi koje moramo prihvatiti i nositi. Ako među supružnicima vlada istinska ljubav onda će rado jedno drugom pomoći nositi križ. Onda neće, kako na žalost u mnogim slučajevima jest, mali nesporazumi biti dovoljni za razvod.

No, ne smijemo biti prestrogi prema onima, kojih je danas sve više, koji doživljavaju raspad svoje bračne zajednice. Isus je pred oči ljudi stavio natrag ideal, ali je imao razumijevanja za okorjelost srca zbog koje je Mojsije dopustio rastavu. Bog je ustanovio obitelj. Isus ju je uzdigao na dostojanstvo sakramenta da bude znak povezanosti nalik onoj, koja povezuje Krista i Crkvu. Amen.