SVAKODNEVNO U 7:30 Preobražavajuća moć ljubavi

ČITANJA:

1 Tim 3,1-13;

Ps 101,1-3.5-6;

Lk 7,11-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.

Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

Sve obuze strah te stavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Dok razmišljamo o današnjem evanđeoskom ulomku, naša su srca privučena dirljivim prizorom suosjećanja i ljubavi. U ovom susretu između Isusa i ožalošćene udovice iz Naina nalazimo duboku poruku o pobjedi ljubavi nad najmračnijim trenucima naših života.

Scena je potresna… Udovica, ionako opterećena gubitkom svoga muža, sada se suočava s nezamislivom mukom ispraćaja svoga pokojnog sina jedinca. Tuga je bacila sjenu na njezin svijet i možemo samo zamisliti dubinu njezine boli. Sjetimo se bezbrojnih pojedinaca koji danas nose težinu gubitka i tuge, žudeći za tračkom nade. Možda je netko od vas slušatelja upravo sada u takvim trenucima nezamislive tuge. Prijatelji, niste sami!

I vaš se život vjerojatno čini kao neprestana žalosna povorka, poput ove iz današnjeg evanđelja. No, usred ove žalosne povorke približava se Isus. Njegovo srce, uvijek usklađeno s krikovima čovječanstva, ganuto je samilošću. On gleda udovicu, ženu koja se već suočila s mnogo patnje, i njegovo srce je uzbuđeno. U svojoj božanskoj ljubavi, on govori riječi: Ne plači!, nudeći utjehu koja nadilazi ograničenja ljudskog razumijevanja.

Ali ono što se sljedeće događa nije ništa drugo nego čudesno. Isus dodiruje odar, dodiruje nosiljku na kojoj se nalazi preminuli mladić. U tom dodiru ljubav se susreće sa smrću, a život izlazi kao pobjednik. Mladiću, kažem ti, ustani!, izjavljuje Isus, a beživotno tijelo mladića ponovno oživljava, obnovljeno dodirom božanske ljubavi.

Ljepota ovog trenutka nije samo u obnovi života, nego i u poruci koju on nosi za nas danas. To je poruka nade koja nas podsjeća da čak i usred naših najtužnijih trenutaka ljubav ima moć trijumfa. Ljubav ima moć donijeti život tamo gdje je smrt, radost tamo gdje je tuga i svjetlo tamo gdje je tama.

Kao Kristovi učenici, pozvani smo biti nositelji ove ljubavi koja preobražava naš život, kao i živote ljudi oko nas. Ljubav koju je Isus iskazao udovici, ljubav koja je udahnula život u mladićevo tijelo, ista je ljubav koju on nudi svakome od nas. To je ljubav koja ne poznaje granice, ljubav koja pruža ruku da iscijeli, obnovi i uzdigne.

U svijetu koji se često čini preplavljenim boli i patnjom, pozvani smo biti svjetionici ljubavi. Pozvani smo oponašati Isusov suosjećajni dodir, pružiti ruku onima koji tuguju, povrijeđeni su ili su izgubljeni. Kroz naša djela dobrote, kroz naše riječi utjehe, kroz našu prisutnost, možemo postati posude iste božanske ljubavi koja je udovičinu tugu preobrazila u radost.

Dok razmišljamo o ovom evanđeoskom ulomku, razmislimo o načinima na koje možemo pružiti ljubav onima oko nas. Prepoznajmo da, poput mladića iz Naina, i mi možemo doživjeti uskrsnuće duha kada ljubav dotakne naše živote. Uzmimo danas trenutak kako bismo Bogu uputili molitvu zahvalnosti za ljubav koja nas održava i molitvu zagovora za one koji žude za iscjeljujućim dodirom ljubavi.

Na kraju, neka nas ovaj odlomak podsjeti da pobjeda ljubavi nad tugom nije samo povijesni događaj: to je sadašnja stvarnost, to je naše danas. Neka naši životi budu dokaz preobražavajuće moći ljubavi, dok slijedimo primjer našeg Spasitelja i pružamo suosjećanje, iscjeljenje i nadu svima s kojima se susrećemo.