SVAKODNEVNO U 7:30 Poznaje li naše srce živoga Isusa?

ČITANJA:

1Sol 1,1-5.8b-10

Ps 149,1-6a.9b

Mt 23,13-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.«

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.«

»Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Marko Obradović:

Braćo i sestre, dragi slušatelji. Slušajući danas Božju Riječ uočavamo kako Isus prokazuje stanje farizeja koje se lomi između vanjske pobožnosti i prave duboke vjere koja bi se trebala vidjeti na svakom koji sebe smatra vjernikom, osobito one koji vjeru poučavaju ili prenose. Naša vanjština, stav, položaj ruku, ili bilo koja druga pobožna gesta ponekad je ogledalo naše duhovnosti. Isus nije protiv pobožnog držanja ili molitvenog stava, ali ne voli izvanjsko naličje pobožnosti s trulim srcem. To treba popravljati. Farizeji i pismoznanci su izvana ugledni, a iznutra trule duhovnosti koja umjesto da drugima pomaže i vodi ih k Bogu, postaju „kontrolori Božje milosti“, kako ih naziva papa Franjo. Sveti Augustin u svojim Ispovijestima kaže za takve da su to ljudi kojima ime Isus ne silazi s usana, a srce im je potpuno prazno. O istini pričaju, ali je nema u njima.

Isusu nije toliko važna naša vanjština, već stanje našeg srca. Želi najprije čisto srce u kojem može prebivati. A gdje je Isus, tamo je i njegov duh koji nas učiti živjeti po Božjoj volji. Isus ne govori ‘jao vama’ onima koji su grešnici i priznaju se takvima, nego onima koji se predstavljaju kao pravednici koji žive po Božjem zakonu, a zapravo ga nisu nikada upoznali. Ne možemo ne uočiti kako se i danas događa slično. Možemo mi ići svaki dan na misu, poznavati teoretski svoju vjeru, imati sve sakramente, a i dalje živjeti daleko od Boga. Danas nas Božja riječ pita: Poznaje li naše srce živoga Isusa? Živimo li mi Božji zakon sa Isusom ili da nas drugi prepoznaju kao pravednike?

Kako ćemo znati jesmo li dobri vršitelji Zakona ili samo to činimo izvanjski. Onda kada vršeći Božje zapovijedi osjećamo radost, a ne opterećenje; odmor, a ne umor; snagu i zagovor, a ne strah. To su plodovi koje imamo i osjećamo ako iskreno ljubimo i vršimo Kristov zakon. Sveti Ignacije kaže kako mjerilo u našem životu treba biti sljedeće: vode li nas naša djela bliže Bogu ili ne? Sveti Pavao kaže kako je Riječ Božja više od obične riječi. Ono daje snagu i postaje kruh od kojeg možemo živjeti. Kroz post imamo priliku podsjetiti se da ne živi čovjek samo o kruhu, već i od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta.

Isus nam danas želi otvoriti oči. Pomaže nam da ne budemo zagledani samo u sebe, kao što su to bili farizeji. On nas strpljivo čeka da dođemo do njega. Čak i onda kada ga vanjski ljubimo, a srce nam je prazno. Gospodin nas i onda ljubi. Ako smo se udaljili od njega, ili ga još nismo dovoljno upoznali, On nas čeka otvorenih ruku. Čeka svoje da mu se vrate. Tko upozna takvog Boga, znat će onda svjedočiti i o Njegovoj ljubavi. Vidjet će se to onda, i iznutra i izvana. Tako ćemo postati puno više od vršitelja i poznavatelja Zakona.