SVAKODNEVNO U 7:30 p. Ivan Dominik Iličić: Kroz naše životne križeve pokažimo drugima lice Božje ljubavi

ČITANJA:

2Ljet 36,14-16.19-23;

Ps 137,1-8;

Ef 2,4-10;

Iv 3,14-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Riječ Božju Rumači p. Ivan Dominik Iličić:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani čitatelji portala Hrvatske katoličke mreže, draga braćo i sestre, srdačan vam pozdrav i Božji blagoslov. Čuli smo ovo evanđelje današnje četvrte korizme nedjelje koje je prepuno nade i ljubavi i govori nam o tomu kako je Bog poslao svoga sina na svijet da se svijet spasi po njemu. Svima nam je omogućena prilika obraćenja i spasenja. Prilika promjene srca i započinjanje novoga života, života u svjetlosti. Nažalost kao što smo piše i u današnjem evanđelju, ljudi često više vole tamu i izbjegavaju doći svjetlosti koja je došla na ovaj svijet.

Najveća je tragedija kada se mi kršćani sakrivamo od svjetlosti Božje i ne dopuštamo joj da nas dovoljno promijeni i prosvijetli. “Ne bojmo se otvoriti širom vrata Kristu”, rekao bi sveti papa Ivan Pavao II. Učinimo to kako bi Gospodin rasvijetlio svaku tamu koja je u nama i kako bi i nas mogao uzdignuti i proslaviti. Gospodin se uzdigao na drvetu križa. Slava Božja otkrila je svoje lice na križu. Ono isto lice Kristovo koje je zasjelo na Taboru i preobrazilo se u božanskoj slavi, sada je tu istu slavu otkrilo na drugačiji način na križu, kroz izmučeno iskrvavljeno lice. Ista ljubav i slava Božja bila je na djelu, i na brdu Tabor, i na križu. Na križu je Bog najdublje pokazao svoje lice. Na križu se dogodio vrhunac objave Božje. Bog je najviše rekao o svom nutarnjem biću, upravo na križu. Rekao je o sebi da je neizmjerna, sućutna, sebedarna ljubav. Bog je izabrao takvu smrt upravo zato da bi nam pokazao svoje lice i otkrio nam svoju ljubav koja ima vlast razgoniti svako zlo i tamu. Ljubav koja je jača i od smrti. Ljubav koja je zadala našoj duhovnoj smrti, smrtonosni udarac. Đavolske sile su skršene i poražene upravo na križu Gospodnjem.

Kao što je Krist bio uzdignut na križu, tako ćemo i mi biti uzdignuti kroz naše životne križeve. Što ih slobodnija srca prihvatimo i prigrlimo te ih nosimo zajedno s Isusom to će se Božja slava snažnije očitovati kroz nas. Rekao bi sveti Ivan od križa: ”Tko ne traži Kristov križ, ne traži ni Kristovu slavu.” To dvoje je uvijek povezano. Iz te perspektive nemojmo odbacivati svoje križeve nego dopustimo da nas Gospodin kroz njih snažnije sebi suobliči, te i nas uzdigne i proslavi. Kroz naše životne križeve pokažimo drugima lice Božje ljubavi. Slično poput Isusa koji je svoje lice otkrio upravo na križu.

Svako vam dobro i Božji blagoslov!

p. Ivan Dominik Iličić, starješina dominikanskog samostana i studentski kapelan u Rijeci