SVAKODNEVNO U 7:30 Obratimo se i budimo bliže Gospodinu

ČITANJA:

1Iv 4,19 – 5,4;

Ps 72,1-2.14.15bc.17;

Lk 4,14-22a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Vidović:

Dragi slušatelji, Hvaljen Isus i Marija!

Isus, Sin Božji, koji je postao čovjekom, nepobitna je činjenica Božje ljubavi. Postao je u svemu jednak nama, osim u grijehu. Već ta Božja solidarnost s nama, pobuđuje u nama ljubav i zahvalnost prema njemu. No, on je na svijet došao ne da se kao čovjek samo rodi, nego da nas po svom čovještvu otkupi i spasi; došao je »radi nas i radi našega spasenja«. Ovaj razlog koji je utjelovio Božju ljubav prema nama, morao bi biti i našim razlogom kako bi se naša ljubav utjelovila prema Bogu; biti radi čovjeka, da bismo mogli voljeti Boga. I obratno, živjeti radi Boga, da bismo mogli voljeti čovjeka. Isusovo javno djelovanje započelo je, prema evanđelisti Luki, u subotu na bogoslužju u sinagogi, u Nazaretu gdje je živjela sveta Obitelj. Svaki Židov, s navršenih 30 godina, imao je pravo za bogoslužja u sinagogi, pročitati drugo čitanje i tumačiti ga, što je učinio i Isus. Tekst je bio iz proroka Izaije, a odnosio se upravo na Isusov prvi nastup: »Danas se ispunila riječ Pisma.«

U odlomku se ističu dvije važne stvari: Duh Božji i navještaj spasenja siromasima. U krštenju, u času kad smo bili preporođeni vodom i Duhom Svetim mi smo se nerazdruživo susreli s Kristom i postali smo s njim životno vezani tako da se naš život od sada odvija u Isusu Kristu. Dapače, njegov život postaje nas život jer »od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost« (Iv 1,16). Od njegove punine primismo milosni život, život što ga Bog daje svom Sinu, a po njemu nama koje njemu Duhom Svetim pridružuje. Zato smo dužni biti njegovi nasljedovatelji. U praksi života, u načinu kojim živimo mora se očitovati Krist, mora se vidjeti da smo mi s njim u životnoj vezi. Tako svoj život oblikujemo tako da bi to bilo što vidljivije Najvažnije je u oblikovanju života s Kristom konačno se do kraja izboriti protiv grijeha u sebi i u prevladavajućem načinu života u pojedinom ljudskom društvu.

Time što smo Kristu pristupili i što smo preporođeni vodom i Duhom Svetim, sto smo božanskim životom nadareni mi smo se stavili na stranu savršenog života po sličnosti s Kristom, bez grijeha. Zato, dok u ovim danima – poslije Bogojavljenja – razmišljamo o očitovanjima Krista koji se vidljivo očituje kao Spasitelj svojim suvremenicima sa zadaćom da to što su primili, čuli i vidjeli prenose na sve buduće generacije i mi shvatimo Krista kao Spasitelja sada u sadašnjem našem vremenu za nas na poseban način i kao poslanje. Jer svake godine želi nam se više izbliza očitovati. I ove godine budimo bliže Gospodinu i obratimo se. Budimo dostojni njegova života, nasljedovatelji njegovi u svakom pogledu. On svaku godinu »proglašava milosnom godinom. Duh je posvetio Isusa. Njegovo kraljevstvo što ga naviješta je istina i sloboda svima koji ga slušaju i slijede. On je blizu svima koji ga trebaju, a to su oni najniži slojevi, oni njegovi maleni za koje će često zahvaljivati Bogu što im je dao Duha da ga razumiju i prihvate i pođu za njim. U ovoj svetoj jubilarnoj godini neka to bude trajni naš poziv i naše poslanje.