SVAKODNEVNO U 7:30 Križevački vladika Milan Stipić: Kada bismo znali što je za naš mir pogodno, ne bismo nikada odbacivali Krista!

Tekst evanđelja – Lk 19, 41-44

U ono vrijeme: Kad se Isus približi Jeruzalemu i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«

Riječ Božju tumači križevački vladika Milan Stipić:

U današnjem evanđelju, draga braćo i sestre, Isus dolazi na zidine Jeruzalema i tamo se obraća svojim učenicima u trećem licu kao da govori samom gradu: “O Jeruzaleme kad bi ti znao što je za tvoj mir“. Drugim riječima, a kada bi grad Jeruzalem i njegovi građani znali što je najbolje za njih i za budućnost njihova grada, ne bi učinili Kristu ono što su nakon nekoliko dana učinili.

Jeruzalem je Grad velike svetosti. To je mjesto susreta između Boga i čovjeka. Izabrani narod doživljava ovaj grad kao najsvetiju svetinju koja može postojati na ovome svijetu. I u današnje vrijeme Jeruzalem je velika svetinja za sve religije koje vjeruju u Boga, Kršćane, Židove i Muslimane. Samo ime znači obitavalište velikoga kralja. Za Jeruzalem su se stoljećima vodile teške borbe, svi su željeli biti na čelu ovog povijesnog i svetog grada. Kršćani su ga osvajali svojim križarskim pohodima, muslimani svojim svetim ratovima i džihadima, a židovi svojim mudrim diplomatskim metodama i novcem. Svima je bilo stalo imati, ako ne sve, barem dio svetog tla u gradu Jeruzalemu.

I Krist je putovao u Jeruzalem pokloniti se u hramu Očevom, i o svakom njegovom putovanju u Evanđelju postoji detaljan izvještaj. Jeruzalem je slika cijeloga svijeta i nas u današnje vrijeme. Jer kada bismo mi znali što je za naš mir pogodno, ne bismo nikada odbacivali Krista i Njegovu spasenjsku ulogu u povijesti čovječanstva. Međutim, Jeruzalem je ostao u Starom zavjetu. Nema više hrama, niti postoji sve ono što je postojalo u Isusovo vrijeme. Jeruzalem je razoren 30. godina nakon što je Krist izrekao ove svoje proročanske riječi. Izmijenio se grad, izmijenili se stanovnici. Mnogi narodi su useljavali i iseljavali.

Jeruzalem kao prijestolje Božje na ovome svijetu ne postoji više. Bog koji svugdje prebiva i koji je sve stvorio ne smatra više potrebnim imati Jeruzalem za sjedište svoje zemaljske prisutnosti, njegova prisutnost je Krist, a Kristovo tijelo je Crkva. Tamo postoje neke naše kršćanske uspomene, kao što su Kristov grob, dvorana posljednje večere i slično. Ali uvijek mi kršćani možemo reći onu rečenicu: “Uskrsnuo je, nema ga ovdje“. Naš Jeruzalem je nebeski Jeruzalem i sva mjesta na svijetu su podjednako lijepa, važna i sveta, ali prava domovina i pravo susretište Boga i čovjeka je Kraljevstvo Božje. Došlo je vrijeme da se pravi klanjatelji klanjaju niti u Jeruzalemu, niti na nekom drugom brdu, nego u duhu i istini.

Dobri Gospode, blagoslovi nas kršćane trećeg milenija da zaista spoznamo što je za naš mir, da prihvatimo i zavolimo Krista i njegovo Evanđelje. I da svi zajedno stremimo novom i vječnom Jeruzalemu u nebesima.

Križevački vladika Milan Stipić