SVAKODNEVNO U 7:30 Koliko u životnim olujama tražimo Kristovu blizinu?

ČITANJA:

Dj 6,1-7;

Ps 33,1-2.4-5.18-19;

Iv 6,16-21

Tekst evanđelja:

Kad nasta večer, siđoše Isusovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!« Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Filip Pranjić:

Dragi prijatelju, današnje nam evanđelje govori o Isusovom hodu po moru gdje dolazi učenicima koji se nalaze usred uzburkanog mora. Često sve nas zna zadesiti da se nalazimo na uzburkanom moru našega života, a Isusa kao da nema u blizini.

Može nam se dogoditi da imamo osjećaj da se nalazimo sami usred oluja u našem životu. Kao da nas život baca na sve strane. A Gospodina kao da nije briga. Ipak, važno je posvjestiti si da on zna doći tiho i po tom uzburkanom moru našega života. A kada ga prepoznamo kao da se ta uzburkanost našega života umiri. Jer Krist je onaj pred kojim se i sva priroda pokorava njegovim zapovijedima. Dragi prijatelju, ako Krist može utjecati na prirodu, može i na tvoje i moje životne oluje. On svojim apostolima govori da je On tu i da se ne trebaju bojati. I nama želi poručiti isto, želi poručiti da je on s nama u našim olujama i u našim uzburkanim morima života. Poručuje nam da se u Njegovoj prisutnosti možemo smiriti i da s njime idemo na drugu stranu, na mjesto koje je stabilno i sigurno. Isus nas nikada neće ostaviti same. Zato, ako ti se ponekad čini kao da Isus nije prisutan u tvojim bolima, poteškoćama i patnjama, posvjesti si da On uvijek dolazi u tišini i jednostavnosti, On ne želi biti nametljiv.

Zato se zapitajmo danas koliko u svojim olujama tražimo Kristovu blizinu?