SVAKODNEVNO U 7:30 Kako se osloboditi očekivanja od Boga i od drugih?

ČITANJA:

2Kr 5,1-15a;

Ps 42,2-3; 43,3-4;

Lk 4,24-30

Tekst evanđelja:

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović:

Isusovi sugrađani ispunjeni gnjevom odlučiše ukloniti Isusa, kako ćemo čuti viku svjetine u izvještaju o Muci Gospodnjoj, prije nego dođe njegov čas; svjestan da nije još njegov čas, on „prođe između njih i ode“. Činjenica je da su Nazarećani poznavali Isusa, sina Marijina i Josipova, da bijaše tesar, ali da se sada predstavlja i govori kao prorok bilo im je teško probavljivo. Istina je, prorok lakše govori i više je prihvaćen u jednoj nepoznatoj sredini, nego ondje gdje ga svi poznaju. Dok s jedne strane bijahu zaneseni njegovim naukom, s druge strane bijaše im odbojan. Žele od njega znak, žele od njega čudo ne bi li udovoljio njihovim očekivanjima jer zasigurno su čuli o njemu govoriti.

Što mi očekujemo od Isusa? Današnja Božja riječ poučava nas kako se osloboditi očekivanja od Boga i od drugih. To znači dopustiti Bogu i drugima djelovati u potpunoj slobodi, bez navezanosti na osobe, mjesta i događaje. Milost je dar koji nam se besplatno daruje, koji se izlijeva i puni posude našega srca. Mi nekada očekujemo i tražimo previše ne uočavajući da je Bog s nama i tražeći njega i od njega isključivo i samo ono što odgovara našoj misli i ideji o Bogu. Jesmo li poput Isusovih sugrađana i mi nekada zatvoreni pred Božjom prisutnošću, da ga ne prepoznamo tamo gdje on jest, već ga tražimo tamo gdje ga mi želimo pronaći. Nekada me je strah da Isus dođe među nas, nađe nas ohola i umišljena srca te prođe između nas i ode.

U svojemu Pismu vjernicima sveti Franjo Asiški piše: „Ne smijemo biti mudri i razboriti po tijelu (usp. 1Kor 1,26), nego radije moramo biti jednostavni, ponizni i čisti.“ To znači dopustiti iznenaditi se Božjom blizinom.