SVAKODNEVNO U 7:30 Kad umirem sebi rađam se za drugoga

ČITANJA:

Pnz 30,15-20;

Ps 1,1-6;

Lk 9,22-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkoga radija, mir vam i dobro. Ušli smo u vrijeme korizme, priprave za najsvetije dane u godini i Isusovu životu, tj. povijesti spasenja, sveto trodnevlje – muke, smrti i uskrsnuća. I danas na prvi dan, Isus apostole priprema na ono što dolazi. Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi itd. No, naravno da učenici ništa ne kuže, kakva smrt i kakvo uskrsnuće? Zato će im tri puta ponoviti, barem koliko je zapisano. Moguće da im je i više puta objašnjavao ishod svojega života, ali vidimo da nije donijelo velikoga ploda, jer će ga u getsemanskom vrtu svi ostaviti.

Isus dalje nastavlja o jednoj od bitnijih stvarnosti, ako ne i najbitnijoj – hod s Bogom. „Hoće li tko za mnom“. Isus ovo govori ljudima oko njega, ne nekim strancima, nego ljudima koji su ga upoznali, koji su osjetili njegovu blagost, autoritet, vidjeli čudesa, čuli govore o kraljevstvu Božjem i sve ostalo. I nigdje ne stoji prisila, tiranija i nagovaranje, nego stoji poziv „hoće li?“. Ako vjerujem u Isusa, posebno ako vjerujemo da je on jedini „put, istina i život“, drugim riječima da je On sve, onda znamo da drugog puta nema, i onda bih bio lud čovjek da ne želim ići za njim. To je nešto što si možemo svaki dan stavljati pred oči – da Isuse, želim ići za tobom. Ali ovdje pripazi, nemoj reći ja sam vjernik pa radim po svome, nego ja sam vjernik i radim – živim po Isusovu, ako živiš drugačije od onoga što kažeš da vjeruješ onda si lažni vjernik.

Na što mislim? Mislim da onaj „ali“. Primjer! Ja sam vjernik ali idem na misu kad mi se da, kada osjetim potrebu. Vjerujem i ja sam veliki vjernik, ali mi nekada izleti velika psovka, nije to ništa strašno. Ja sam vjernik, možda i čitam na misi, ali doma maltretiram svoju obitelj jer sam ja uvijek u pravu i moja mora biti zadnja. Dragi brate i sestro: Razlikuj sebe koji vjeruješ u nekoga Isusa, i razlikuj sebi koji živi tog Isusa. Ja vjerujem u raznorazne stvari, ali samo u jedno ime ulazim, kada kažemo „U Ime Oca…“ Ovo ‘U ime’ jest ulazak u odnos s živim Bogom, ne predmetom vjere.

Zato Isus nastavlja: „Neka se odrekne samoga sebe“. Ako se odnosi na osobu koja nije vjernik, ili bolje rečeno osobu koja nije upoznala Ljubav, Riječ Božju, onda govorimo o obraćenu od nevjernika k vjerniku, od izgubljenoga k nađenome. No, ako govorimo o vjerniku onda govorimo o odricanju svojih, reći ću otvoreno, gluposti svojih prohtjeva i raznih opravdavanja nekih postupaka koji nikako ne idu s onime što Krist kaže. Ako idemo za Isusom sami svoju plaću primamo. Ako želiš i ideš, onda se mijenjaš, onda umireš da bi živio. Čudesno je to kod našega Gospodina, i koliko otkriva pravi život. Jer kad umirem sebi rađam se za drugoga, i tako otvaram drugoga za sebe, ali na jedan duboki i istinski način.

To vam želim, da odbacite svojega staroga ja. Ja koji ima svojih krivih smjerova, da to prekineš i uistinu živiš, suživiš s Isusom.