SVAKODNEVNO U 7:30 Jesmo li doista odlučili slijediti Isusa?

Čitanja:

Pnz 30,15-20;

Ps 1,1-4.6;

Lk 9,22-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. dr. Krunoslav Novak:

Poštovani slušatelji, draga braćo i sestre.

Pred ljudskom patnjom ostaje toliko neodgovorenih pitanja. Koliko je samo patnje uzrokovano, jer je čovjek zloupotrijebio slobodu i stavio se na mjesto Boga, uzevši si za pravo da donosi odluke koje nisu po Božjem naumu i Božjem zakonu. Isus nije dao konačni odgovor da bismo dokučili smisao patnje. On ne donosi teorije, već, kako smo čitali u današnjem Evanđelju, u vlastitom životu prihvaća patnju, te nas upućuje da unatoč svemu usidrimo svoje povjerenje u Oca nebeskog, njemu povjerimo naše križeve i patnje na putu spasenja.

Danas, na drugi dan Korizme možemo se zapitati: jesmo li doista odlučili slijediti Isusa? Vjerujem da je odgovor svakog vjernika na ovo pitanje potvrdan, te unatoč pojedinačnim nedosljednostima, naše temeljno opredjeljenje za Krista ne dovodimo u pitanje. No, dobro je nad tim pitanjem zastati. Naime, svakodnevne brige i trendovi kojima smo okruženi lako mogu zamagliti to opredjeljenje i doprinijeti tome da ne budemo osjetljivi na patnju drugoga, a svoj križ nosimo mrzovoljno nastojeći ga olakšati načinima koji mogu povrijediti ili sablazniti drugoga. Uzmimo zato tri aspekta današnjeg Evanđelja da shvatimo što znači slijediti Krista: odreći se, uzeti svoj križ, spasiti istinski život.

Prvo, je dakle odreći se. Prije svega, odreći se samoga sebe. To ne znači biti ljut na sebe, zanemariti svoje potrebe, ili uskratiti samopoštovanje. To znači živjeti slobodan od sebe, ne pod svaku cijenu opravdavati samoga sebe čak i kada smo u krivu, ili se grčevito držati za ono što drugi misle o nama. Za to je potrebno duboko obraćenje koje iziskuje obnovu srca i uma. Odreći se samoga sebe također znači naučiti reći „ne“. Na primjer, je li vrijeme za molitvu? Nije mi do molitve i pronalazim tolike izgovore kojima opravdavam svoj razlog da ne razgovaram s Bogom. Obnovljenim srcem reći ću „ne“ svim ovim razlozima i uroniti u molitvu koja će me još više okrijepiti da ustrajem na Božjem putu. Drugi primjer može biti kad se nalazim u društvu koje ogovara druge i imam toliko toga čime bih mogao doprinijeti sočnosti tog nemilosrđa prema onima o kojima se loše govori. Ponovo ću obnovljenim srcem reći „ne“, ne želim sudjelovati u onome što šteti dobrom glasu drugih.

Drugo, uzeti svoj križ, koji nije nešto što nam Gospodin šalje odozgor, nego nam govori o našem poslanju sa svojim radostima, svojim poteškoćama, svojim naporima, ukratko, svime što je dio života. Ovdje je križ dio svakodnevnog života. Pozvani smo ljubiti, a da bismo mogli ljubiti, trebamo razapeti svoju sebičnost.

Konačno, spasit istinski život znači ponovno i uvijek iznova vrednovati i pronalaziti svoj život, da živimo sretan život ljubavi. Ako ga izgubimo, to jest ako darujemo život, pronaći ćemo ga. Ne radi se o gubitku ljepote života, već odreći se da bi izgubili sebični čuvani život, te primili život u slobodi, na Božji način!

Da bismo iz našeg života izvukli ono najbolje, trebamo se usredotočiti na svoje mogućnosti, a ne na svoja ograničenja. U ovoj Korizmi nastojmo izbjegavati žaljenje nad samima sobom i vlastitim ograničenjima i iz dubine obnovljenog srca prihvatiti da darovati svoj život Bogu znači zadobiti spasenje.